Civilno društvo je izraz sebičnih ljudskih potreba. Udruge, klubovi, lovačka društva, šahovska društva imaju za cilj ispunjavanje mušičavih želja i fizičkih potreba pojedinca koji se u postizanju tog cilja udružuje s drugim sebičnjacima. To nije stav nekog ultra desnog skupa mozgova nego Georga Wilhelma Friedricha Hegela, velikog njemačkog filozofa bez kojih ideja nezamislivo je začinjanje lijevih i liberalnih ideologija.
To moramo imati na umu kada govorimo o ostavci glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića zbog članstva u masonskoj loži. Odanost načelima pravne države može biti ugroženo privrženosti Jelenića frendovima s kićenim pregačama.
No, nije li članstvo u svakom obliku organiziranja civilnog društva potencijalno sumnjivo? Da li su više poslova namjestili ili kompića zaposlili masoni ili prijatelji koji skupa pucaju po fazanima, zajedno pjevaju pjesme rodnog kraja ili samo kartaju petkom navečer? Sve udruge imaju navodno altruističke ciljeve, dopiranje do viših razina svijesti, pomaganje bližnjemu, moljenje krunice i sl. Često se radi, kako je to opazio već Hegel, zapravo o savezu egoizama, paktu sebeljublja. Svjestan sam kako Hegelovo generaliziranje sadrži u sebi i sjeme laži, pa ipak…
Te organizacije imaju i elemente parodije prošlosti i vlastite kulture, pa njima paradiraju vitezovi, veliki majstori, supernumerariji, no mreže poznanstava i interesa koja stvaraju često nisu ni malo smiješne. Zato kada se netko kandidira za javnu dužnost treba navesti ne samo da li je mason, Kristov legionar, rotartijanac, nego i da li je utemeljitelj zavičajnog kluba, član lokalnog ribičkog društva, vatrogasac.
Ne od doba Hegela, već od daleko prije, to su često samo potporna društva u kome članovi drže jedan drugom „štengu“. Civilno društvo u Hrvatskoj nije ništa manje pošteno ili korumpirano od društva u cjelini.
Evo ti marine dvije ideje za članke koji mogu biti zanimljvi u ovim trenucima – španjolka 1918 i velike boginje 1972.