Jedna od poznatijih izreka Martina Luthera kaže: “Kada ne mogu vraga u bijeg natjerati ozbiljnom riječju i pismom tjeram ga glupiranjem” (Wenn ich den Teufel nicht mit ernsten Worten und mit der Schrift in die Flucht schlagen konnte, habe ich ihn oft verjagt durch Possenreißerei.). Doista, malo što protivnika može više pogoditi od dobro posložene šale i ironije.

Lijep je primjer takvog postupka “inicijativa” umjetnika Siniše Labrovića pod nazivom “Zaštitimo svećenike od progona za pedofiliju”. Njome se navodno traži referendum kojim bi se ustav RH promijenio tako da svećenici budu zaštićeni od progona zbog spolnog zlostavljanja djece. Sam tekst tobožnje inicijative malo je remek djelo. Labrović je savršeno kopirao diskurs hrvatske ultrakonzervativne desnice koja svoje zahtjeve maskira obranom ljudskih prava. Na koji način Željka Markić i slični manipuliraju javnošću jasno se može razaznati iz Labrovićeva remek djela.

Tako je Labrović s malo teksta i jednim štandom više doprinio raskrinkavanju hrvatske krajnje desnice od bijesnog kokodakanja različitih “ženskih” udruga. Pričanjem o “mojim” jajnicima, “mojim” pravima i slično samo tjeraju vodu na mlin Markić and company koja ih ionako želi predstaviti kao skupinu egoističnih babetina.

Hrvatska desnica svoje agresivne ideje nastoje provući putem “soft powera”, dojmom mirnoće i izbrušenim marketingom. Oni tako nisu za smanjenje prava manjina nego samo za to da svaki glas vrijedi jednako. Kužite? Agresija, sjedanje ispred povorke u kojoj su žene s djecom izaziva suprotan učinak. Protivnici slatkorječive Željke ispadaju samo kao loši gubitnici.

Zato Željku Markić ne treba kleti. Njoj se treba smijati. Pitajte Labrovića i Luthera.