Jedan od znakova liberalizacije komunističkog režima osamdesetih godina bila je snošljivost vlasti prema pjesmama Branimira Johnnyja Štulića odnosno grupe “Azra“. Svima je bilo jasno na koga Johnny misli u stihovima pjesma poput “Nedjeljnog komentara”, “Kurvinih sinova” i “Poljske u mom srcu”. Svi smo znali da se radi o kritici sive socijalističke stvarnosti, svi smo mi željeli biti Štulić i reći “kurvinim sinovima” što ih ide.

1981. godine izašao je album “Sunčana strana ulice” na kojoj su bili politički eksplicitne pjesme “Kurvini sinovi”, “Poljska u mom srcu”, “Nemoj po glavi druže plavi”. Već 1982. pojavio se trostruki album “Ravno do dna” na kojem se nalazio “Nedjeljni komentar”. Tada sam bio u završnim razredima osnovne škole. Slušao sam “Azru” svaki dan. Znao sam sve Johnnyjeve pjesme napamet. “Azra” je utjecala na način mog razmišljanja do danas.

Dakle zbog “Azre” u komunizmu nisi mogao nadrapati. Situacija se promijenila u dvadeset i prvom stoljeću. Pozornica progona zbog te stare zagrebačke rok skupine nije ni manje ni više nego SDP. Član Mjesne organizacije SDP-a Novi Zagreb – zapad izbačen je iz članstva SDP jer je uz članak o glasanju predsjednika SDP-a Davora Bernardića mimo ostataka kluba SDP-a u Saboru, stavio napomenu “Ravno do dna” – Azra. Dakle kakav Jure Bilić, Dušan Dragosavac i Stanko Stojčević. Oni su drek prema sljedbi Davora Bernardića na zapadu Novog Zagreba.

Uz put. Aleksić je izbačen i zbog lajkanja jednog mog posta u kome sam podržao stav sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček kako cijelo vodstvo SDP-a Hrvatske treba dati ostavku. Po kriterijima SDP-a Novi Zagreb zapad mene bi vjerojatno trebalo streljati. Dakle drugovi oprezno s lajkanjem. Facebook Berije vrebaju.