Hrvatski je javni prostor pun tvrdnji o komunistima kao zatirateljima hrvatskog nacionalnog identiteta. Postoji pak i druga strana priče. Tako vlasti u Srbiji hrvatski identitet Bunjevaca nastoje prikazati kao rezultat komunističkog pritiska. Na tom je tragu najava ukidanja dekreta Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine iz svibnja 1945. koji je odredio da se u nacionalnom smislu Bunjevci i Šokci mogu tretirati samo kao Hrvati.
Uz to što taj dekret odavno pravno bezvrijedan zanimljiv je pokušaj aktualne vlasti u Srbiji da svoju zaštitu “Bunjevačke nacije” nastoji prikazati kao dio svog obračuna s političkim naslijeđem iz doba socijalističke Jugoslavije. Hrvati su u Vojvodini, eto, rezultat komunističke zavjere. Ideja o Bunjevcima kao posebnoj “naciji” nastala je u doba mađarske vlasti u današnjoj Vojvodini kao pokušaj da se tamošnje slavenske zajednice oslabe sustavom podijeli pa vladaj. Sljedbenik tog pristupa je današnja Srbija.
Što se tiče Hrvata u Hrvatskoj ovo svjedoči o slojevitosti pristupa komunista onom što neki zovu “hrvatski nacionalni interes”. Neposredno poslije drugog svjetskog rata postojala je u tadašnjem komunističkom vodstvu jaka struja koja je dijelove današnje Vojvodine željela priključiti Hrvatskoj. U prvom planu radilo se o područjima Sombora i Subotice. Na kraju je hrvatskoj samo priključen Ilok koji je prvotno bio dio Vojvodine odnosno Srbije. Navodno je zalaganje Andrije Hebranga za priključenje Srijema Hrvatskoj jedan od razloga njegova pada, a potom i smrti u zatvoru (posprdno je nazivan “Sremcem”).
Do priključenja Sombora i Subotice Hrvatskoj vjerojatno bi i došlo da se Jugoslavija uspjela, kako je Tito to planirao, proširiti na područje Baje i Pečuha u susjednoj Mađarskoj gdje je živjelo mnoštvo Hrvata. Tako bi se stvorilo kompaktno područje koje bi se prirodno naslonilo na Hrvatsku. Kako do proširenja na dijelove Mađarske nije došlo sami Hrvati komunisti u Bačkoj odustali su od ideje priključenja Hrvatskoj. Titove težnje prema priključenju hrvatskih područja u Mađarskoj bili su jedan od razloga njegova sukoba sa Staljinom.
Komunisti su i poticali razvoj hrvatskog identitet kada im je to išlo u prilog i o nekom doktrinarnom anti-hrvatstvu ne može biti ni govora. Zamislimo Titovu Hrvatsku sa Somborom, Suboticom, Bajom i Pečuhom. Da li za njima trebamo više žaliti nego za bespućima dijelova Bosne i Hercegovine?
Povratni ping: Živjeti u 1920. | Marin Knezovic