„Večernji list“ je nedavno na svojoj naslovnici bombastično objavio – „Nacija vjernika: U Boga vjeruje više od 78 posto mladih u Hrvatskoj“. Naspram rezultata iz 80-tih godina 20. st., „mračnog“ doba socijalizma, kada je samo petina mladih vjerovala u Boga, pazi sad, njih je danas gotovo 80%. Kakav trijumf Crkve! Kakva pobjeda tradicionalnih vrijednosti!
Da li je situacija baš takva kako nam sugerira navedeni naslov? U samom novinskom članku i autori istraživanja relativiziraju njegove rezultate. Čovjek bi očekivao da su crkve dnevice vrve mladim ljudima, tramvajska stajališta su puna studenata koji prebiru krunicu, a ulaze u sjemeništa moraju braniti zaštitari od navale mnoštva kandidata za svećeničko zvanje.

Od malena, cijeli svoj život, redovito svake nedjelje i za blagdane prisustvujem misi. Ukratko, iz godine u godinu sve nas je manje i sve smo stariji. Ja s 48 godina pripadam mlađem dijelu crkvenog stada. Prema nekim istraživanjima oko 30% deklariranih vjernika često ili redovito posjećuje svoje bogomolje. Tu smo u razini Portugala, Slovačke, Italije i Grčke. Daleko je to od 80%.
Što je pak s duhovnim zvanjima, novim svećenicima, redovnicima i redovnicama? Hrvatska biskupska konferencija nije učinila dostupnim podatak o broju svećenika u Republici Hrvatskoj i kretanju njihova broja. Nasuprot biskupskoj konferenciji Hrvatska konferencija redovničkih poglavara i poglavarica na svom web siteu daje detaljnu statistiku. Samo u razdoblju od 2002. do 2015. broj redovnika u Republici Hrvatskoj pao je s 1032 na 919 (pad za oko 11%). Kod redovnica taj je pad još izraženiji. 2002. u Hrvatskoj je bilo 3286 redovnica, a 2015. bilo ih je 2739 (manjak od oko 17%). Pad je posebno drastičan kada se uzme u obzir da je u doba najcrnjeg komunizma 1977. bilo 2522 redovnika, odnosno 4522 redovnica (doduše te su brojke s redovnicima i redovnicama iz BiH i Slovenije). Vjerojatno su ovakvi trendovi i kod svjetovnog svećenstva.
Rezultat četvrt stoljeća školskog vjeronauka i snažnog promicanja katoličke vjere putem službenih medija i kulture – sve manje vjernika i svećenika. Potpuno sam siguran kako je prije 30 godina bilo više vjernika, katolika nego što ih je danas. Pritisak države i društva stvara lažnu sliku. 20% mladih vjernika u osamdesetima je jednaka laž kao i 80% mladih vjernika danas.
Katolička crkva ništa nije naučila od propasti komunističkog projekta duhovne preobrazbe ljudske osobe. Pritisak države, društva i kulture može imati samo privremeni uspjeh s, na dugi rok, izrazito štetnim posljedicama. U međuvremeno nas je kršćana sve manje i manje.