„Nasilje ništa ne rješava.“ To je omiljena krilatica u suvremenoj Europi. Posebno se odbacuje teza o nasilju, ratovanju kao sredstvu rješavanja problema društvene nepravde. Čak i komunizam, koji je smatrao kako je revolucija preduvjet svake bitne društvene promjene, danas izbjegava pričati o nasilju kao putu prema boljem, naprednijem načinu života.

Iskustvo 20. st. pokazuje kako poslije sukoba u kojima stradavaju milijuni ljudi, razaraju se gradovi, pustoše cijele oblasti izrastaju društva unutar kojih su razlike među ljudima daleko manje izražene nego prije. To se ne odnosi samo na države u kojima je došlo do revolucije nego i na one u kojima se, na prvi pogled, u društvenim odnosima poslije ratnih sukoba malo što promijenilo.
Tu pojavu je konstatirao i Thomas Piketty u svome djelu „Kapital u dvadeset i prvom stoljeću“ . Srednjoročno, poslije ratova, društvene se razlike bitno smanjuju. Tako su dva svjetska rata bili veliki „izjednačitelji“.
Zašto je to tako? 1902. njemački je parlament prihvatio zakon o porezu na pjenušavo vino tzv. Sektsteuer. Prihodi od tog poreza bili su namijenjeni izgradnji njemačke ratne mornarice. Njome se carska Njemačka nastojala nametnuti kao svjetska, kolonijalna sila. Poraz u prvom svjetskom ratu uništio je san o njemačkoj pomorskoj nadmoći. Usprkos tome Sektsteur je ostao. Sredstva iz ovog poreza išla su, u novim okolnostima, za različite socijalne namijene.
Ratovi velikih razmjera financiraju se povećanjem poreza. U okolnostima kada se milijuni siromašnih bore naoružani na linijama sukoba najniže društvene slojeve rizično je opteretiti velikim poreznim davanjima. Od nekog se ipak mora uzeti. Tada se uzima bogatima kojima se porezna opterećenja, u nekim slučajevima, povećavaju i nekoliko puta. Kada ratovi završe države rijetko smanjuju poreze. Oni, u pravilu, ostaju visoki i velikim se dijelom poslije prvog i drugog svjetskog rata koriste za izgradnju „države blagostanja“ – mirovine, zdravstvo, obrazovanje, socijalnu skrb i sl.
Da li nam je potreban novi veliki svjetski sukob kako bi se ponovo smanjile razlike u društvu? Nadam se da ne. Rat ne mora uvijek djelovati kao društveni „izjednačitelj“. Sjetite se samo ratova na području bivše Jugoslavije krajem 20. st. koji su stvorili društvene razlike neslućenih razmjera.