Nije bitno samo znati što reći nego i kako reći. Posebno umijeće predstavlja umijeće prigovaranje. Kako izraziti nezadovoljstvo postupcima svojih sugovornika, a opet ih ne povrijediti. Ovo posebno vrijedi za govore diplomata. Dva odlična primjera pristojnog ali ubojitog prigovaranja dali su nam predsjednik Europske komisije Donald Tusk i njemački ministar europskih poslova Michael Roth svojim govorima u povodu četvrt stoljeća priznanja nezavisnosti Hrvatske od strane zemalja Europske unije.

Donald Tusk

Pa kako su to učinili? Prvo dio iz govora Donalda Tuska pred Hrvatskim saborom:
„Noseći teret okrutnosti uspjeli ste svoj narod zaštiti od mržnje. Europa cijeni vašu zrelost, strpljenje. Vi ste znak nade u teškoj sudbini.“

Da li je to zaista tako? Da li je zaista hrvatski narod zaštićen od mržnje prema onima koji su ga napali u prvoj polovici 90-tih godina 20. st.? Da li je zaista iskazao tu razinu zrelosti? Nije. Hrvatska politika, u prvom redu hrvatska desnica (premda ni SDP nije tu posve bez udjela), kada se isprazni od svakog smislenog sadržaja (što je više pravilo nego iznimka) utočište pronalazi u kopanju po ratnim ranama. Tusk zapravo kaže kako bi Hrvatska trebala zaštiti svoj narod od mržnje i tako izraziti svoju moralnu, civilizacijsku zrelost.

Slično vrijedi i za govor Michaela Rotha. Govoreći o projektu Europske unije Roth kaže: „Ponosan sam što je Hrvatska dio, možda najvećeg projekta našeg vremena. Što drugo može spriječiti ponovnu pojavu nacionalizma, podjela, ljubomore i mržnje? Kako drugačije mi možemo braniti naše vrijednosti i prihvatiti Europu kao istinsku zajednicu zajedničkih vrijednosti?“. HDZ u borbi protiv nacionalizma? Zanimljivo.

Premda su pristojni, ove prigovore valja uvažiti.