U cijeloj ovoj halabuci oko sudbine hrvatske vlade, međustranačkih i unutarstranačkih podmetanja lokalne politike, politička nadmetanja u pojedinim gradovima, županijama, općinama došla su u drugi plan. To se čak odnosi i na političke prilike u gradu Zagrebu koje su uvijek imale poseban, izdvojen položaj. Smatram kako se radi o pogrešnom pristupu. Konačno i politike na lokalnoj razini ne mogu se promatrati izdvojeno od glavnih političkih tijekova. Lokalne politike su uvijek dio glavnog političkog kovitlaca. Premda se nalaze na njegovu rubu, premda se privlačna moć političkog središta tu manje osjeća ipak njegova sila, u konačnici, utječe i na lokalna događanja.

Tako je razmjerno malu pozornost privukao istup zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića na konvenciji HDZ-a 28. svibnja 2016. Tu je, do nedavni član vrha SDP-a, dočekan frenetičnim odobravanjem delegata najveće stranke hrvatske desnice. Bandić nije ostao dužan. Nazvao je hadezeovce svojim stranačkim prijateljima, a Tomislava Karamarka je pozvao da preuzme stvari „u svoje ruke“. Na široki zagrljaj HDZ-a i Tomislava Karamarka Bandić je odgovorio još čvršćim stiskom.

Takav me je postupak Milana Bandića iznenadio. Pa zar se nije upravo Milan Bandić uvijek predstavljao kao jedini pravi ljevičar, jedini pravi socijaldemokrata? Doduše, Bandićeve veze s HDZ-om uvijek su bile javna tajna. Kada sam se upisao u SDP stranački su me drugovi upozorili kako je Bandić povezan s tadašnjom hadezeovom gradonačelnicom Marinom Matulović Dropulić pa je dovoljno utjecajan da i zapošljava ljude u upravnim tijelima grada Zagreba. Usprkos tome, čak i kada je izbačen iz SDP-a, Bandić je nastojao ostavljati dojam ravnoteže u njegovom odnosu kako prema SDP-u tako i prema HDZ-u.

Ovakvo Bandićevo ponašanje je bilo sasvim logično. Zagrebački birači tradicionalno glasaju za lijevi centar i nije zgodno zamjeriti im se otvorenim približavanjem desnici. Istupom 28. svibnja Bandić je jasno odustao od takve svoje politike. Podržavanjem Tomislava Karamarka i HDZ-a, kojih popularnost naglo pada, svojoj politici u Zagrebu čini medvjeđu uslugu. Da li je aktualni gradonačelnik odustao od još jednog mandata na čelu najvećeg hrvatskog grada? Možda pak samo nastoji održati se na površini i vuče poteze dan za danom bez prave perspektive?