Bez morala

Prvo je prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, govoreći o slučaju bivšeg ministra hrvatskih branitelja Mije Crnoje, izjavio: „Pustimo kategoriju moralno nemoralno, to je jako relativno“. Potom je ministar kulture, moj uvaženi kolega Zlatan Hasanbegović, braneći životni put imama SS Handžar divizije Huseina Đoze izjavio: “Bez obzira na to što mnoge stvari tek treba istražiti, mislim da upravo Đozin slučaj može dobro poslužiti za tezu kako se komplicirana povijest Drugoga svjetskog rata, držanje i motivacija pojedinih aktera, ne mogu interpretirati samo iz vizure naknadne pameti, ispraznog moraliziranja, optike savezničkog ratnog napora protiv sila Osovine, te pomoću pseudohistoriografskih klišeja o “dobru” i “zlu”, “fašizmu” i “antifašizmu””.

Mislim da dodirne točke između ovih dvaju izjava, u kojima se sumnjičavo odnosi prema moralu pa i pojmovima dobra i zla, nisu slučajne. Moral je priča za malu djecu. To nije nešto za ozbiljne, trezvene ljude. Ako robujemo tim pojmovima ne možemo sagledati suvremeni život, a posebno ne njime ovladati. Radi se o jednom zajedničkom svjetonazoru, pogledu na svijet.

Moral je sustav nepisanih pravila koji upravlja našim životima. Stječemo ih odgojem, kulturom i životnim iskustvom. Moral uspješnije, od bilo kojeg zakona, od bilo koje prijetnje silom upravlja društvom. Moralnoj osobi loše, društveno štetne stvari neće ni pasti na um. Koliko puta ste čuli izjavu: “Meni ukrasti ne bi ni palo na pamet.” Tu je odgoj i primjer okoline već u začetku spriječio za zajednicu loše postupke. Tisuće stranica kaznenog zakona i svi zatvori ovoga svijeta ne mogu nadomjestiti tog nevidljivog, a sveprisutnog čuvara ljudskog društva – moral.

Zamislite kaos koji bi nastao u svijetu koji bi okrenuo leđa moralu.

Da se razumijemo, moralni relativizam nije nešto što je isključivo vezano za HDZ. Upoznao sam previše sumnjivih njuški u svojoj stranci, SDP-u da bih tako nešto mogao tvrditi. U određenoj mjeri može se odati i priznanje Karamarku i Hasanbegoviću na iskrenosti. Konačno i sam, gotovo na dnevnoj bazi činim i nemoralne postupke, no zbog toga nisam sretan, niti se s njima mirim, niti tražim utjehu u izjavama kako je ipak “sve relativno” i kako je dobro i zlo nešto “kak se zeme”.

Konačno, kako bi povijest mogla biti “učiteljica života” mimo stvaranja vrijednosnih sudova, postojanja dobra i zla? Znam, i dobro i zlo se ne pojavljuju u nekim idealnim, čistim oblicima, no to ne znači da dobro i zlo ne postoje. To staviti u sumnju znači podrivati temelje društva.

Ovaj unos je objavljen u Politika i ideologija, Politika i povijest, Povijest i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s