O ovome nema nikakve dvojbe. Budući hrvatski premijer Tihomir Orešković skromno barata hrvatskim jezikom. Ta činjenica zabavlja dokone na internetskim društvenim mrežama. Oni ozbiljniji postavljaju pitanje kako će predsjednik vlade u nastajanju uopće komunicirati s ostalim članovima vlade, a posebno, verbalno se hrvati s napadima oporbe. Da li se može biti premijerom, a ne dijeliti u dovoljnoj mjeri, znanje jezika koje je glavno kulturno obilježje nacionalnog identiteta?

Jesenas sam proveo nekoliko ugodnih dana na stručnom izletu s profesorima kroatistike s Filozofskog fakulteta u Zagreba. Iznenadio me je stav dijela tih uglednih znanstvenika prema budućnosti hrvatskog jezika. Dio njih smatra kako se hrvatski neće moći oduprijeti naletu većih i proširenijih jezika, a u prvom redu engleskog. Kulturno razvijenije zemlje od Hrvatske, poput Danske i Nizozemske imaju velikih problema u obrani domaćih jezika pred najezdom pobjedonosnog engleskog. Kako će se tek teško hrvatski obraniti od ove jezične, globalizirajuće najezde?

Autor ovih redaka i sam čita više knjiga na engleskom nego na hrvatskom. Engleski otvara puno šire obzore znanja nego mali hrvatski i njemu srodni jezici. Ima dana kada više pročitam teksta na njemačkom nego na hrvatskom jeziku.

Zaista, (ne)znanje hrvatskog budućeg čelnog čovjeka države možda i nije problem. Uskoro neznanje engleskog i Hrvatskoj može postati teško premostiva prepreka za profesionalno i društveno napredovanje. Čelniku HDZ-a na znanje.