Tijekom dugih jesenskih i zimskih noći naši su se preci utjecali svijetu legendarnih junaka. U polumraku ognjišta, uz skroman obrok pozorno su se slušale pjesme o herojima iz davnina. Ti nadljudi s lakoćom su se sami obračunavali s četama Turaka, ispijali su bačve vine, na konjima prelazili nevjerojatne udaljenosti. Sve se to događalo u dalekim krajevima. Ti uzori vrijedni divljenja živjeli su u mjestima koja su se zvala Severin, Sibinj, Erdeli Biograd, tamo negdje iza velike rijeke Dunaja.

Ta područja koju je nastavala drevna mašta Hrvata i Srba danas pretežno pripadaju teritoriju Rumunjske. Mala djeca, vrtićevci dobro znaju pjesmu o neustrašivom sinku Janku koji se suprotstavio trojci mladih Turaka. Taj lik iz uspavanki je Sibinjanin Janko, János Hunyadi (1407. – 1456.) severinski ban, vojvoda Erdelja (Transilvanije) i kapetan Beograda. Ustrajni je to borac protiv Turaka koji je vrhunac slave doživio obranivši Beograd od Osmanlija 1456. Naziv Sibinjanin je dobio po gradu Sibinju u Erdelju u današnjoj Rumunjskoj (rumunjski Sibiiu, njemački Hermannstadt, mađarski Nagyszeben). Pokopan je pak u Erdeljskom Biogradu (Alba Julija, njemački Weissenburg, mađarski  Gyulafehérvár).

Uz Sibinjanina Janka spominje se još jedan junak s područja današnje Rumunjske, Banović Sekula narodne pjesme, odnosno povijesno Ivan Székelyi vicegubernator Hrvatske, ban Dalmacije i Hrvatske i Vranski prior. Za područje Erdelja vezan je i Svilojević bane dalmatinskih narodnih pjesama, Michael Szilágyi (1400. – 1460.) šogor Sibinjanin Janka i također branitelj Beograda. Da ne govorimo da je iz “divnog” Severina Radovan Siverinac iz Hektorovićeva “Ribanja i ribarskog prigovaranja”.

Danas nam se Rumunjska, njezini narodi i kulture čine dalekima, no našim precima, to je područje bilo vrlo blisko, zemlja epova, u kojoj su tražili utočište od sive svakodnevice.