Tisuće vojnika i policajaca obrušava se demonstrante. Vodeni topovi, upotreba suzavaca, masovna hapšenja u gradovima istočne Slovačke. Ne, to nije prizor iz doba gušenja Praškog proljeća i diktature čehoslovačkog komunističkog vođe Gustáva Husáka. Radi se o događanjima iz veljače 2004. Slovačka vlada je naredila nasilno gušenje demonstracija pripadnika romske manjine. Povod demonstracija – smanjivanje socijalnih prava najsiromašnijih. Vlada koja je naredila najveću upotrebu redarstvene sile u istočnoj Europi poslije pada socijalizma bila je ona premijera Mikuláša Dzurinde.

Bivši slovački premijer Mikuláš Dzurinda ovih je dana posjetio Hrvatsku, točnije posjetio je središnjicu najveće oporbene stranke HDZ-a. Predstavljen je kao primjer uspješnog reformatora. Dzurindine reforme uzor su predizbornom gospodarskom programu Hrvatske demokratske zajednice. Pa kakve su to reforme?
Na području poreza to je uvođenje tzv. flat texa, jednake porezne stope za sve, bez obzira na prihode, što uključuje i ukidanje svih poreznih olakšica. Drastično se povisila dob za odlaženje u mirovinu u doba Dzurindine vladavine, došlo je do velikih otpuštanja u državnoj i lokalnoj upravi, zdravstvo je privatizirano, a socijalna su davanja jako smanjena.
Dzurindine reforme uravnotežile su slovačko gospodarstvo.
Zbog službenih obveza razmjerno često putujem u Bratislavu i njezinu okolicu. Tu Slovaci žive u lijepim, prostranim kućama ispred kojih se nalaze moderni, skupi automobili. Životno je standard vjerojatno i viši nego u Hrvatskoj. Usprkos tome domaćini stišavaju moje oduševljenje. Slika Bratislave nije slika cijele Slovačke. Istok zemlje i dalje grca u siromaštvu. Većina Slovaka danas se slaže kako su Dzurindine reforme vjerojatno korisne ali je za njih plaćena previsoka društvena cijena.
Da li je Hrvatska spremna platiti takvu cijenu? Prvenstveno treba to pitanje uputiti glasačkom tijelu HDZ-a. Flat tex dovodi do produbljenja razlika u društvu i pogoduje u prvom redu onima najbogatijima. Smanjivanje socijalnih povlastica pogoditi će prvenstveno siromašnije dijelove Hrvatske gdje živi većina HDZ-ovih glasača. Dio branitelja je već naslutio kako im u slučaju dolaska HDZ-a na vlast prijeti smanjivanje njihovih prava. Kako će HDZ objasniti babi Mandi koja uvijek glasa za „Vranjinu stranku“ da će kada se ponovo vrati „rvatska vlast“ još više novaca od svoje skromne mirovine ostavljati kod liječnika i u ljekarni? Kako će HDZ objasniti predsjedniku lokalne HDZ-ove organizacije da njegova mala Luce, koja radi na fotokopiranju u općini, mora dobiti otkaz premda je aktivna u Mladeži i Frami?
Dzurindine reforme su tipične za vlade desnog centra, no HDZ, ako ih pokuša provesti, zamjerit će se prvenstveno svom biračkom tijelu. Sumnjam u reformski kapacitet HDZ-a. Prosječni HDZ-ovac sanja o zaposlenju u državnom poduzeću i većem dječjem doplatku. On želi socijalizam ali skučen u granice svoje etničke i ideološke skupine. On zapravo želi socijalizam s crnim, nacionalističkim licem. Zbog toga će HDZ svoj ekonomski program skrivati kao zmija noge i to ne pred političkim suparnicima nego pred svojim članstvom i biračkim tijelom.