Fasciniranost predsjednice Kolinde Grabar Kitarović tzv. povijesnim postrojbama nije stala s inauguracijskom svečanošću. Tako pripadnici Počasno -zaštitne bojne, koji se pojavljuju na protokolarnim manifestacijama u prisutnosti Predsjednice, ponovo nose navodno „povijesne“, ceremonijalne vojne odore.
Njihova povijesna utemeljenost vrlo je upitna. Ceremonijalnim odorama najbliža je rekonstrukcija izgleda uskočkog ratnika koja je nastala na osnovu mletačke grafike iz 16. st. s prikazom uskočkog vojvodu. Ipak, to nije uskočka odora.
Pojava izmišljenih povijesnih ili „narodnih“ uniformi i nošnji nije nova pojava. U mom postu o „sarmatizmu“ osvrnuo sam se na modu poljskog plemstva da se oblači u orijentalne halje tvrdeći kako se radi o nošnji antičkih Sarmata od kojih su tvrdili da potječu.
Najpoznatija hrvatska „lažna“ nošnja jest surka iz doba ilirizma za koju su preporoditelji tvrdili da predstavlja „ilirsku“ narodnu nošnju premda je s pučkim, seljačkim odijevanjem imala malo veze. Elementi famozne „ilirske“ surke mogu se prepoznati i u ceremonijalnoj odori Počasno-zaštitne bojne.
Ipak, na određen način, odora Počasno – zaštitne bojne ipak je „povijesna“. Njena je povijest vrlo kratka. Vezana je uz početak 90-tih godina 20. st. kada se prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nastojao okružiti pseudo-monarhijskim sjajem dijelom koga su bile i slikovite odore njegove straže. Tako je ceremonijalna odora Počasno – zaštitne bojne uspomena na pogled na vlast i povijest Franje Tuđmana i ništa drugo.