Presuda. Već sama riječ zvuči vrlo ozbiljno pa i prijeteće. To je odluka kojom se odlučuje o sudskom premetu i trebala bi imati dalekosežne pa i za sve obvezujuće posljedice. Takva jedna odluka donesena je ovih dana.

Tu presudu nije donio nikakav općinski ili županijski sud. To nije odluka niti Vrhovnog ili Ustavnog suda. Takvu odluku je donijela skupina ljudi koja samu sebe naziva Hrvatskim nacionalnim etičkim sudištem. Među njima se nalaze i javnosti poznatija imena poput bivših ministara iz Tuđmanova doba Zvonimira Šeparovića i Željka Olujića, povjesničara Josipa Jurčevića i sličnih osoba koji svoju javnu prepoznatljivost prvenstveno duguju angažmanu iz devedesetih godina 20. st.
Javna scena je puna ljudi koje sami o sebi imaju izuzetno visoko mišljenje. U vrlo oštroj konkurenciji javno egzaltiranih egocentrika samozvano „sudište“ prednjači stavom svojih članova. Oni se očigledno, kada si uzimaju za pravo donositi takve presude, doživljavaju kao osobe koje svojim životom svjedoče najviše etičke, moralne standarde. Kakav sud, kakva Vlada, kakav Sabor? Sebeljubci iz Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta zapravo trebaju upravljati Hrvatskom.
I tako samozvano Hrvatsko nacionalno etičko sudište sudi i presuđuje. Kada bolje razmislim možda bih i ja mogao registrirati neki „Intergalaktički tribunal pansvemirske pravde“ i sebe proglasiti njegovim predsjednikom i dijeliti okolo potsjetnice sa svojom novom titulom. Da se vratim na temu. Sudište ne donosi presude zbog švercanja u tramvaju i prometnih nesreća. Ne, ono sudi ni manje ni više nego predsjedniku Republike – Ivi Josipoviću.
Sudište sudi, presuđuje i osuđuje Ivu Josipovića za veleizdaju zbog provođenja nečeg što zovu „britanskom i velikosrpskom strategijom“, zbog posjeta Borisa Tadića Vukovaru, zbog koncerta Beogradske filharmonije (!!!), zbog onog što misle i govore Budmir Lončar i Dejan Jović i slično.
Prijeki sud koji bi sudio zbog koncerta? Nema krvožednijih osoba od „intelektualaca“ koji nikada nisu prolijevali ni svoju ni tuđu krv ali bi rado da netko drugi to čini u ime njihovih „ideja“. Kada bolje razmislim „etički suci“ sa svojim „presudama“ i ne sliče pravom sudu. Njihove „presude“ više podsjećaju na stavove „komiteta“, organizacija Saveza komunista, kada su osuđivale „antisocijalističke i antisamoupravne pojave“. Njihovi zaključci mogli su biti pogubniji za pojedinca od stvarne sudske presude. To je vrsta moći koju ekipa oko Zvonimira Šeparovića i Zdravka Tomca zapravo želi. Umjesto „crvenog“ dobili smo „crni komitet“. Kako je teško iskorijeniti komunističke nazore među Hrvatima, a posebno među onima koji se komunizma posebno  žestoko odriču.