Uzbunu u medijskim krugovima izazvala je presuda izrečena na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu RTL televiziji zbog intervjua koji je istoj dao premijer Zoran Milanović. Tužitelj, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić tužio je navedenu televiziju zbog Milanoviće izjave kako Zagrebom upravlja klijentelistička družina i kako ga treba očistiti od korupcije. Tom tvrdnjom se Bandić osjetio osobno povrijeđenim i oštećenim pa je tužio navedenu televiziju i… dobio spor! RTL zbog Milanovićeve izjave mora Bandiću platiti 50.000 kuna.

Odmah se javio niz komentara koji, s pravom, u presudi vide kršenje medijskih sloboda. Hrvatsko novinarsko društvo smatra presudu negativnim sudskim presedanom  i prijetnjom bilo kakvom suvislom izvještavanju o odnosima među bitnim političkim akterima. Ukratko sud se uzima za pravo da se petlja u nešto što ga se jednostavno ne tiče.

Takvo široko shvaćanje sudskih ovlasti, u slučaju Milana Bandića već se jedanput dogodilo. Radi se o tužbi Milana Bandića protiv nekadašnjeg zastupnika u Skupštini grada Zagreba Jurice Meića zbog riječi iznesenih za govornicom iste. U travnju 2013. Meić je osuđen zbog toga što je aludirao da gradonačelnik krade što je sud ocijenio klevetom. Time si je sud uzeo za pravo da intervenira u samu srž donošenja odluka u predstavničkim tijelima i da određuje tko je u toj političkoj utakmici u pravu, a tko u krivu. O tome sam već pisao u svom postu „Tko kome sudi?“.

Tada nije bilo medijske uzbune. Očigledno svatko se češe tak kada njega zasvrbi.