Krajem 50-tih godina 20. st. jugoslavenska je vanjska politika izuzetno aktivna u okviru pokreta “nesvrstanih”. Kao dio zajednice zemalja koje su se netom oslobodile ograničenja vlasti europskih kolonijalnih gospodara, Jugoslavija traži prostor svoje političke, kulturne i gospodarske afirmacije. Dio te politike bila je i pomoć jugoslavenskih stručnjaka u modernizaciji postkolonijalnih društava.
O tome govori reportaža “Osuđena Sahara” (Globus, br. 9, 30. kolovoz (august) 1959., str. 7 – 9). Novinari predstavljaju rad stručnjaka zagrebačkih “Geoistraživanja” u egipatskom dijelu Sahare. Njihova potraga za vodom trebala bi završiti pretvaranjem pustinje u cvjetni vrt – izraz društvene i tehnološke moći jugoslavenskog, socijalističkog društva koja trijumfira i u dalekim krajevima svijeta.
Sjećam se velikog poduzeća Geotehnika gdje mi je i brat radio. On je kao i mnogi drugi bio na radu u Sudanu. Taj gigant morao je propasti (po Tuđmanu i HDZ-u), ljudi na ulicu, propali poslovi, strojevi zarđali, žalost i bijeda!