Nastanak potrošačkog društva u socijalističkoj Jugoslaviji krajem 50-tih i početkom 60-tih godina 20. st. prati i procvat popularne kulture. Taj procvat posebno dolazi do izražaja u popularnosti „šlagera“ odnosno lake ili zabavne glazbe. Glavne svečanosti te vrste muzičkog izraza bili su festivali, a među njima posebno festival u Opatiji.
Reportažu o snimanju pjesama za nosač zvuka Opatijskog festivala 1959. donosi u časopisu „Globus“ novinar Sead Saračević pod nazivom „Ritam i tra-la-la“ (Globus, br. 7, 16. august 1959., str. 29 – 32). Premda bi se po naslovu reportaže moglo zaključiti kako novinar s izvjesnom dozom podsmijeha gleda na stvratelje popularne glazbe tekst je zapravo pun simpatija pa i divljenja prema naporu koji mladi pjevači ulažu u svoje pjesme.
Usprkos općoj prepoznatljivost koja prati izvođače šlagera oni sami kao da prema vrsti glazbe koju izvode osjećaju nelagodu. U samoj reportaži nekoliko je pjevača naglasilo kako zapravo oni vole jazz ali eto… Zabavna glazba se od uvijek, barem djelomično, vezivala s lošim ukusom.