Doba krize je vrijeme kada se pojedinci i zajednica osjećaju izbačenima iz ravnoteže. Bez posla, novca i perspektive panično se traži oslonac. U potrazi za osloncem ljudi se često okreću tradiciji, predajnim vrijednostima. Obitelj je jedna takva vrijednost. Kada država i društvo zakažu to je sklonište u koje se u trenutcima nesigurnosti svi nastojimo skloniti. Od koga posuditi novac, kod koga naći smještaj i pomoć pri zapošljavanju ako ne od obitelji?

Miting “Tea Party” pokreta

U kriznim vremenima pozivati se na obitelj i na njezine vrijednosti znači dobitnu kombinaciju. Predstaviti se kao branitelj tradicionalne familije znači predstaviti se kao nacionalni junak. Kako istovremeno efikasnije obijediti protivnika nego ga napasti kao zavjerenika protiv tog civilizacijskog stupa? To jako dobro zna famozna udruga „U ime obitelji“ i njezine vođe. To je ta skupina ljudi vrlo lukavo iskoristila.

Isticanje u prvi plan nekog herojskog, autonomnog pojedinca i njegova prava u trenutcima kada se članovi zajednice poput stada na vijavici čvrsto stišću jedini uz druge nema kratkoročnu perspektivu. Toga su bili svjesni i tvorci „Trećeg puta“, ljevičarske ideološke avanture 90-tih godina 20.st.. U istoimenoj knjizi Tonya Blaira posebno se inzistira na jačanju obitelji. Ono ima i svoju praktičnu stranu. Skrb državnih i javnih službi nije dovoljna da zamijeni obitelj. Konačno u slučajevima socijalne ugroženosti pojedinca i za državu je oslonac na obitelj jeftinija, isplativija varijanta.

Stvarna i navodna „briga“ za obitelj u slučaju Hrvatske i već navedene udruge dobiva ridikulozne razmjere i na žalost svoj temelj traži u najtamnijim kutovima ljudske duše, najgorim predrasudama pojedinaca. U tome se u nekoj mjeri usporedivi s konzervativnim „Tea Party“ (Čajanka) pokretom u SAD-u. Ovaj je okupio oko obrane tradicionalnih vrijednosti vrlo šareno društvo često izrazito nazadnih stavova. Na trenutak se činilo kao budućnost američke desnice leži u tom pokretu. Danas se on pokazao kao prenapuhani balon.

Trenutačno veliko dio hrvatskog društva pije čaj sa Željkom Markić. Gorak čaj krize i moralnog lutanja. Koliko će ga dugo biti voljan piti?