Zagrebački robot “bubamara” oprezno prilazi stolcu.

Kraj 50-tih još uvijek je razdoblje gotovo bezgraničnog tehnološkog optimizma. Od letova u svemir do kućanskih aparata nizali su se „dokazi“ bolje budućnosti utemeljene na razultatima prirodnih znanosti. Roboti i njihove navodno neograničene sposobnosti, u toj su plimi tehnološkog oduševljenja predstavljali njezin bitni dio.

Čini se da u to doba Hrvatska i Jugoslavija nisu puno zaostajale za svijetom. O tome svjedoči članak „Elektronska buba-mara“ koji je objavljen u Globusu br. 3, od 19. srpnja 1959. (str. 31- 32). Članak je predstavio prvu „umjetnu životinju“ iz jugoslavenskih znanstvenih laboratorija, EBM odnosno „elektronsku bubamaru“.

Ova naprava je nastala kao diplomski rad dvojice zagrebačkih studenata elektrotehnike Vinke Parmakovića i Miroslava Turine. Prema autoru članka „bubamara“ se ponašala kao neko živo biće. Obilazila je sama zapreke, mijenjala svoje ponašanje prema stečenom iskustvu, odgovarala je na vanjske poticaje (kao na promjenu osvijetljenosti prostora) i sl. Zagrebačka „bubamara“ bila je jedna od prvih naprava takve vrste u Europe.

Ovaj stroj, koji jako podsjeća na današnje robotske usisavače za prašinu, možda je prvi hrvatski robot.

Unutarnji izgled robota “bubamare”. 1. Ticalo, 2. Kotač za promjenu smjera, 3. Prijenos sa zupčanicima, 4. Fotoćelija, 5. Elektronsko pojačalo fotoćelije, 6. Transformator pogona, 7. Pogonski motor, 8. Releji “za pamćenje”, 9. Motor za kretanje lijevo – desno.