Postoji puno strašnih prizora s kojima se čovjek može ili mora suočiti. No jedan prizor vrlo često izbjegavamo i prema njemu su scene iz „Teksaškog masakra motornom pilom“ mila majka. Usprkos tome, kad tad moramo baciti pogled na tu sliku. Barem krajičkom oka. Često taj trenutak ne možemo izbrati. Do suočenja dolazi iznenada, poput sudara s prolaznikom koji je naglo skrenuo za ulični ugao. Taj prolaznik vrlo, vrlo vam je poznat. To je bilanca vašeg života. To ste Vi bez šminke i prenemaganja.

Takav jedan iznenadni susret doživio sam na projekciji dokumentarnog filma „Gangster te voli“ na ZAGREDOX-u. Film se najavljuje kao otkrivanje „prave prirode konzervativnih hrvatskih muškaraca“. Bojim se kako film otkriva puno neugodnije stvari. Dogodovštine „ljubavnog posrednika“ Nediljka Babića – Gangstera, u njegovom nastojanju da poženi sredovječne imotske „mladiće“, govori puno više nego što priča o emocionalnom kukavičluku muškaraca u Imotskoj krajini.

Gangster te voli

Gledatelj prolazi kroz kovitlac kojim fijuču komadi janjetine, lepršaju majice „crne legije“, bikovi se bodu, vjernici prolaze s Gospom na ramenima, uz zvuk šijavice i protukomunističke gange. Ljudi su se oko mene smijali, ali… Čemu su se smijali? Smijali su se onim trenutcima kada su Imoćani iskreni. Smijali su se kao kada se smijemo malom djetetu kada primijeti nešto što odrasli smatraju kako nije društveno prihvatljivo da se o tome javno govori.

Poput trogodišnjaka Imoćani nam govore kakvi smo zaista. Prestarjeli bauštelci, dubokih bora koje su nastale u njihovom suočavanju s kapitalizmom prije više od četrdeset godina, naš su portret Doriana Graya.

Jedan gastarbajter, koji je radeći na crno sagradio ogromnu kućerinu, želi se oženiti isključivo Hrvaticom. Hrvatica i točka. Što ste očekivali u zemlji u kojoj je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman izjavio: ‘Moja žena, na sreću, nije ni Srpkinja ni Židovka’. I imotski stari momak želio bi biti tako “sretan”.

Svi smo mi, barem malo, Imoćani. Ja sigurno.