Karl Rahner je vjerojatno najveći katolički teolog 20. st. Jedan je od začetnika tzv. Nove teologije (Nouvelle Théologie) koja je napravila veliki iskorak od, do polovice 20. st. prevladavajuće, rigidne i starinske teološke prakse. „Novi teolozi“ tražili su nove putove svoje znanstvene discipline u neposrednom obraćanju Evanđelju i djelima kršćanskih otaca mimo naslaga zastarjelog skolastičkog mudrovanja. Samo takva teologija mogla bi odgovoriti pitanjima koja postavlja suvremeni kršćanin.

Karl Rhaner

U jednom svom izlaganju 1966., Karl Rahner se osvrnuo u tom duhu i na problem onih koje je on nazvao „profesionalnim kršćanima“. Pod time je u prvom redu mislio na svećenstvo i redovništvo koje je sebi moglo „dopustiti luksuz da budu osobe molitve, kontemplacije, pokore i težnje prema svetosti, a da ih pri tomu ne rastresaju razne aktivnosti u svijetu.“ (Ignazio Sanna, Karl Rahner, Kršćanska sadašnjost, 2006., str. 40/41 ).

To je bila fino izrečena kritika društvene skupine kojoj je i on sam (bio je isusovac) pripadao. Oni su imali malo veze s velikom većinom „kršćana amatera“ koji su živjeli u moru ovozemaljskih briga. Tako su „kršćani profesionalci“ živjeli u nekom svom svijetu koji je imao tek slabe i sporadične kontakte sa svakodnevicom „običnog“ vjernika.

Bojim se da se od 1966. situacija malo promijenila. To se posebno odnosi na vrh katoličke crkve u Hrvatskoj koji si utvara da duhovno, a sve više i politički, predvodi ni manje ni više nego 80% hrvatskih građana.

Da stvari baš tako ne stoje upozorio je umirovljeni svećenik i sada saborski zastupnik don Ivan Grubišić u izjavi „Novom listu“ vezano za buru nastalu oko „zdravstvenog odgoja“. Crkva u stvarnosti, barem u pitanjima javnog morala, predstavlja manjinu u društvu.

Ovdje se ne želim baviti spornim nastavnim jedinicama jer se rasprava o tom pitanju od javne polemike sve više pretvara u cirkus, svojevrsni „freak show” i zabavu za naivne. Ne tvrdim, posebno što se tiče moralnih i svjetonazorskih pitanja, da je većina uvijek u pravu (često stvari stoje upravo obrnuto). Samo želim upozoriti na jednu stvar. Svaka čast profesionalcima, no kao što nogomet prvenstveno opstaje na vikend nogometašima u nižerazrednim ligama, tako je i vjernički moral prvenstveno stvar vikend vjernika. Profesionalci koji zanemaruju amatere na kraju i sami završavaju u nižem rangu natjecanja.