Rekonstrukcija Liburne iz Bare Poparić, O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara, Zagreb 1899.

Dogodilo se to tijekom jednog kasnog ljeta. Pred obalom sjeverozapadne Grčke, pred zaljevom u blizini grada Actiuma susrele su se dvije velike ratne flote. Njihov sraz odlučiti će sudbinu antičkog svijeta. Na jednoj strani bilo je brodovlje Gaja Oktavijana, koji će u povijest ući kao prvi rimski car Oktavijan August. Bliže grčkoj obali raširila se flota najistaknutijeg vojskovođe Julija Cezara, Marka Antonija i egipatske kraljice, Kleopatre VII.

Brodovi Marka Antonija i Klopatre bili su brojniji i veći. Bili su to plivajući divovi kojima su pogon davali veslači raspoređeni u četiri i pet redova, a trup su im štitile velike brončane ploče. Usprkos tome pobjedu je odnijela flota sastavljena od manjih i manje brojnih lađa. Tog 2. rujna 31. pr. Kr. Rimsko carstvo je nastalo nošeno nadmoćnim dizajnom jednog broda. Oktavijanu je pobjedu donijela liburna.

Liburna je u to doba bila razmjerno mali brod kojeg su pogonili veslači raspoređeni u tri reda. Nedostatak mase brod je nadoknađivao svojom brzinom i okretnošću. Njegov temeljni oblik razvili su Liburni, narod ilirskog i predindoeuropskog podrijetla, koji je iz svojih baza u sjevernoj Dalmaciji i Kvarneru stoljećima nadzirao područje Jadranskog mora. To, pokazalo se, genijalno oblikovano plovilo, u različitim varijantama Rimljani su pretvorili u osnovu svoje ratne flote.

Na istočnoj obali Jadrana uvijek su se gradili odlični brodovi. Još 80-tih godina 20. st. hrvatska je brodogradnja bila jedna od najmoćnijih na svijetu. Zato je predsjednik vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović u pravu kada govori kako je brodogradnja u Hrvatskoj više od obične industrije. Ona je u bitan dio našega naslijeđa.

Da bi to i ostala potrebna joj je neka nova liburna.