Izgleda kao fotografija nekog davnog turista. Vijugav i prašan seoski put. U prvom je planu bočno okrenut lik dječaka dok se u pozadini naziru likovi tri gospodina. Dvojica su obučena u pomodna bijela odijela, a treći, u sredini, nosi tamnu odjeću. Možda je svećenik? U trećem se planu nazire rijeka i drveće koje se nagnulo nad njom.

Ova fotografija ipak nije nastala zbog onog što se na njoj vidi već zbog onog što se ne vidi. Ono bitno (fotografija je nastala prije 1930.) nalazi se ispod slojeva zemlje. Radi se o ostacima krunidbene bazilike kralja Zvonimira u Solinu, crkve sv. Petra i Mojsija. Livada između ceste i rijeke je lokalitet „Šuplja crkva“ koji je tada još skrivao ostatke drevne građevine.

Tu je 1075. poslanik pape Grgura VII., opat Gebizon, okrunio Dmitra Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije pridodavši kruni i zastavu i žezlo i mač. Englezi krune svoje vladare od istog vremena u Westminsterskoj opatiji. Francuzi su još od vremena Klodovika ustoličivali svoje vladare u katedrali u Reimsu. Tako je „Šuplja crkva“ nešto najbliže što bi u Hrvatskoj moglo odgovarati navedenim mjestima nacionalnog ponosa Engleza i Francuza.

Lokalitet, mjesto jednog od najvažnijih događaja hrvatske srednjovjekovne povijesti, arheološki je istražen, ostaci građevine prezentirani, da bi danas služili kao boravište žabama i komarcima. Iskopine krunidbene bazilike najčešće se nalaze pod vodom koja prodire iz obližnje rijeke Jadro.

Sumnjam u mogućnost da dugotrajno potapanje vodom može ikako „koristiti“ iskopinama. Vjerojatno ih ozbiljno oštećuje.

Kada ih danas promatramo samo kao još jedno močvarno stanište možemo se  zapitati: „Možda bi bilo ipak bolje da je tu ostala livada?“.