Informatički i telekomunikacijski sektor predstavljaju se kao ekonomska područja u kojima leži budućnost gospodarstva većine zemalja. To se navodno odnosi i na Hrvatsku. Očekivalo bi se da se kompanije na ovom području neprestano šire. Konačno, ako je za pretpostaviti da se negdje možete zaposliti i očekivati koliko toliko stalno zaposlenje onda bi to trebalo biti područje informatike i telekomunikacija.
Gadno ste se prevarili! Sektor koji se sve više širi i sve više zarađuje istovremeno sve više i smanjuje broj zaposlenih. Najbolji je primjer otpuštanje 700 zaposlenih u T-HT-u. Njime se bavio i prilog u Dnevniku 3 Hrvatske televizije 10.1.2012. Na temelju tog priloga pišem ovaj post.
Sindikat T-HT-a, naravno, protivi se otpuštanjima. Svoje protivljenje temelji na jednostavnim i uvjerljivim činjenicama. U T-HT-u nema tehnološkog viška. Što više u T-HT-u radi čak 1200 studenata, a broj prekovremenih sati iznosi više od 112.000 !!! U zadnjih pet godina broj zaposlenih je ionako drastično smanjen. T-HT je nekada zapošljavao 11400, a sada zapošljava samo 7730 radnika. Konačno, usprkos krizi, tijekom 2011. T-HT je ostvario profit od dvije milijarde kuna!!!
Kakva je protuargumentacija Uprave T-HT-a? Maja Weber, direktorica odjela za odnose s javnošću T-HT-a zapravo ne osporava tvrdnje sindikata. Ovo su njezine izjave:
„Razlozi smanjenja radnika su poslovni razlozi uvjetovani novim okolnostima poslovanja i trendovima na telekom tržištu.“
„Sve što se tiče studenata i prekovremenih apsolutno jest u zakonskim okvirima.“
„Sva otvorena pitanja treba rješavati unutar kompanije i to u okvirima socijalnog dijaloga.“
Ljude gube posao zbog „trendova“? Prehranjivanje obitelji nije stvar mode. Sindikati jasno upozoravaju – razlog smanjivanja zaposlenih je profit ili starinska pohlepa. Umjesto stalno zaposlenih vodstvo T-HT-a jače će pritisnuti one koji ostaju i zaposlit će jeftiniju studentsku radnu snagu.
Posljedice za društvo su jako teške. Cijele obitelji gube hranitelje, a oni koji ostaju raditi mogu se pozdraviti sa osam satnim radnim vremenom kao u doba prvotne akumulacije kapitala.
Kakav Gotovina, kakav vjeronauk u školama, kakav Josip Boljkovac…. Izrabljivanje i pohlepa su glavni problemi Hrvatske.
U potpunosti se slažem sa zaključkom, Marine!
Zbog takvih nemilosrdnih i pohlepnih, stradaju ljudi ne samo u Hrvatskoj,
već i u velikoj večini država Svijeta. Ti pohlepni sebe smatraju sposobnim
vodečim i zaslužnim pojedincima u više i manje uspješnim tvrtkama, a najmamja
ih je briga za sreću zaposlenih i opće blagostanje u društvenoj zajednici.
Oni su najveća prepreka za bolju budučnost sadašnjih i budučih generacija.