Navodno je samo (još) nekoliko takvih zemlja na svijetu. Njima vladaju mračni diktatori koji su uvijek spremni izazvati sukob, uključujući i konfrontaciju svjetskih razmjera. Takva je zemlja, priča se, i Iran. Zle mule, koja kamenuju žene i žele uništiti Izrael, u zadnjoj epizodi serije borbe SAD-a protiv zlih carstava (serija se, u ovom obliku, počela prikazivati još u doba Ronalda Regana) namjeravaju zatvoriti Hormuški tjesnac i time prekinuti dotok nafte iz Perzijskog zaljeva.
Takve zemlje strani mediji prikazuju u oblicima politički (zlo)upotrebljivih stereotipova. Tome doprinose i one same svojom razmjernom zatvorenošću. Ipak, ima trenutaka, kada se ti zatvoreni svjetovi naglo otvore. Odjednom možete dobiti, barem na jedno kratko vrijeme, dubok i precizan uvid u njihovu svakodnevicu. To se obično događa posredstvom kulture.
U slučaju Irana to se odnosi na filmsku kulturu. Iranski filmovi su postali kultni među filmskim „šmekerima“, radilo se o onima koji zaista od filma žele nešto više ili o intelektualnim pozerima. Tako se „mora“ nešto znati o primjerice Abbasu Kiarostamiju ili o Jafaru Panahi.
Posljednji je iranski „hit“ film „Nader i Simin se rastaju“. Film je osvojio niz međunarodnih nagrada od „Zlatnog globusa“ do „Zlatnog medvjeda“ u Berlinu i „Zlatne arene“ u Puli.
Ovo filmsko djelo, snimljeno za samo pola milijuna dolara, obiteljska je drama koja se bavi kako odnosima među supružnicima tako i razlikama između bogatih i siromašnih, poštivanjem roditelja, odgojem djece i vjerskim pravilima. U prvom redu to je starinski film o moralu i to o problemu laganja. U filmu manje više lažu svi. Lažu, u osnovi dobri ljudi, dok laž nepovratno uništava njihove međusobne odnose. To je prava, staromodna umjetnost koja završava emocionalnim „čišćenjem“ – katarzom.
Osim žena, koje su zamotane poput kumica na placu ili časnih sestara i neobično brojnih bradatih muškaraca, sve je tako poznato – rastava brak, problem brige o starim roditeljima, utjecaj društvenog položaja na sudstvo i sl. Tada shvatite da su, ma koliko Fox news tvrdio suprotno, Iranci normalni ljudi. Njima možda vlada loš, korumpiran i nasilan režim ali u tome nisu ni prvi ni zadnji. U tom svjetlu nekakve centrifuge za obogaćivanje urana izgledaju kao veš mašine. Trebaju li zato Iranci patiti?