Poslije desetak minuta ovaj film više nisam mogao gledati. Nije se radilo o nekom filmu strave. Radi se, što više, o uzorno snimljenom i raskošno produciranom djelu. Uspjehu filma trebala je doprinijeti i prvorazredna glumačka ekipa na čelu sa Cate Blanchett i Geoffreyem Rushom. Film je dobio i Oskara (za kostime) kao i niz drugih nagrada među kojima i nagradu na filmskom festivalu u Pyongyangu (!!!). Elizabeth: The Golden Age me je uspio odbiti iznimnom koncentracijom predrasuda, šovinizma pa i rasizma u vrlo kratkom vremenu.

Radnja filma se vrti prvenstveno oko napada španjolske Velike Aramade na Englesku 1588. U tih desetak minuta, koje sam uspio odgledati, Španjolci su prikazani kao crnomanjsti kripli, niskog rasta i religiozni fanatici. Engleski katolici kao iskompleksirani mračnjaci (tada su činili gotovo polovicu stanovništva) u stranoj službi. Nasuprot njima engleski su protestanti lijepo građeni i veseli ljudi, u svakom pogledu nadmoćni svojim protivnicima.

Zamislite da jedan hrvatski film na takav način prikaže Srbe ili muslimane kao što je ovaj britanski film prikazao Španjolce i katolike? Zar je šovinizam zlo samo kada se iskazuje kod malih naroda? Antikatolicizam ovog filma kao i njegovog prethodnika Elizabeth uzburkao je dosta duhove u SAD-u i Velikoj Britaniji, no to je samo jedna strana problema.

Ako pratimo povijest odnosa Španjolske i Engleske u novom vijeku, kako ih prikazuju mediji, uvijek nailazimo na svijetle i visoke Engleze koji nemilice tamane tamne i niske Španjolce. Pa kako to da Englezi nisu osvojili španjolsko kolonijalno carstvo, već im je uspjelo Španjolcima oteti samo nekoliko otoka u Karibima? Povijesna je istina bitno drugačija.

Španjolci su puno puta nanosili teške poraze Englezima i njihovom brodovlju. Što više, Španjolci su imali pobjede koje se mogu usporediti s Engleskom pobjedom nad Velikom Armadom. Mnogi su čuli za Waltera Raleigha i Francisa Drakea, čuvene engleske gusare ali tko je čuo naprimjer za Blas de Leza?

Taj španjolski admiral, baskijskog podrijetla, nanio je Englezima niz uništavajućih poraza. Njegova najveća pobjeda bila je nad engleskim admiralom Vernonom 1741. kod Cartagene u današnjoj Kolumbiji. Premda bez jedne ruke, noge i oka s manje od tri tisuće branitelja (koji su samo manjim dijelom bili vojnici, a većim dijelom pripadnici indijanskih plemena, oslobođeni robovi i stanovnici samog grada) i šest brodova pobjedio je Britance koji su napali s 186 brodova i 25 000 vojnika. Velika Britanija će ponovno skupiti toliku flotu tek 1944. za iskrcavanje u Normandiju!

Tom velikom pobjedom Blas de Lezo je osigurao da današnja Latinska Amerika ostane katolička i pretežno španjolski govoreća. Takav junak ipak nije zaslužio hollywoodski spektakl. Za doimantnu američku kulturu „naš“ je prvenstveno onaj koji je engleskog podrijetla, bijel i protestant (WASP). To ni izbor crnca za predsjednika SAD-a puno ne mijenja. Prvo se velike kulture moraju osloboditi svojih predrasuda, pa neka onda prigovaraju malima.