Poštovane i poštovani,

za ovom govornicom se malo raspravlja o kulturi. Pored spornih urbanističkih planova, problema participacije roditelja u financiranju dječjih vrtića zagrebačka kultura i njeni problemi teško dolaze do izražaja. Ipak, ne samo razmjernim i apsolutnim iznosima u proračunu, nego i svojom društvenom ulogom, kultura zaslužuje veću pozornost.

Ovom prilikom bih se osvrnuo samo na neke pojave i trendove, koji su naznačeni u Izvješću o izvršenju programa javnih poteba u kulturi Grada Zagreba za prvih šest mjeseci, koji bi se morali mijenjati ako želimo bolju kulturnu ponudu, kulturu primjereniju potrebama Grada i njegovih stanovnika.

Prvenstveno bih upozorio na činjenicu da je institucionalna kultura Grada gotvo monopolizirala sredstva gradskog proračuna namjenjenoj kulturi. Pri tome više od 60% ukupnih rashoda ove stavke proračuna odlazi na zaposlene u navedenim institucijama. To samo po sebi ne bi bio problem da iznos za programsku djelatnost tih istih institucija nije osam i pol puta manji od iznosa namjenjenog podmirenju financijskih i materijalnih potreba zaposlenika.

Program pak nezavisne produkcije dobiva samo nešto malo više od 10% sredstava namjenjenih kulturi.

Time je nezavisna kulturna scena osuđena na životarenje, a kulturne institucija na hibernaciju.

Radi se o institucionalnom zimskom snu koji održava samo osnovne elemente sustava, čitaj plaće, a aktivnosti su svedene na minimum i čekanje da zima prođe. A zima traje li traje…

Čitajući pak Izvješće o izvršenju programa radova kapitalnih ulaganja u objekte društvenih djelatnosti, na prvi pogled djelatnici u kulturi mogu biti zadovoljni. Izvršeno je više od 40%. To je jako puno ako se usporedi s vrtićima gdje je izvršenje nevjerojatno malih 2,17%.

No i u slučaju objekata namjenjenih kulturi situacija nije blistava. Na teret prenesenih obveza isplaćeno je čak 3.373.000 kuna. Bilo je predviđeno da se isplati, pazite sad, 50.000 kuna. Isplaćeno je čak 67 puta više od plana. Uvjerljivo najveći dio sredstava otišao je na ovu stavku.

Ili je Program radova kapitalnih ulaganja u objekte društvenih djelatnosti jako loše planiran ili se njegovim predlaganjem krajem prošle godine svjesno obmanjivala javnost i zastupnici.

To je bijeda zagrebačke kulture, a i njen mutni sjaj i dalje gasne.