Za ovu riječ ne postoji pravi prijevod. Čak i riječima i značenjima bogati jezici, poput engleskog, nemaju odgovarajuću zamjenu za ovu grčku riječ. Hybris (alt. hubris) označava posebnu vrstu oholosti, pretjeranog ponosa, uznositosti. Ova dovodi do toga da osoba koju hybris obilježava izgubi dodir sa stvarnošću i podcjenjuje i ponižava druge. Posebno napada ljude na položajima koji im omogućavaju nadzor nad drugim ljudima. Hybris će tako bez razlike napasti kako poslovođu u trgovini tako i sveučilišnog profesora. Najomiljenije žrtve ove karakterne nemani ipak su političari. Sigurni znak da se netko nalazi pod utjecajem hybris je rečenica, u upotrebi u komunikaciji s drugim, „malim“ ljudima: „Znaš li ti tko sam ja?“.

Hybris, oholost i nedostatak poniznosti glavni su uzrok propasti junaka starogrčkih mitova. Tako je, kao i druge brojne karakterne osobine i ova u Grka i Rimljena personificirana u liku boginje odnosno duha (demona). Najpoznatiji slučaj mitskog heroja oboljelog od Hybrisa je onaj junaka trojanskog rata Ahila. Zbog toga što se osjetio osobno uvrijeđenim ugrozio je ratni napor svojih suboraca i doveo posredno do smrti svog najboljeg prijatelja Patrokla. Osvečujući Patrokla ubio je najvećeg junaka Trojanaca Hektora. Potom se, ponovo osjećajući uvrijeđenim, iživljavao nad mrtvim tijelom ovog uzornog obiteljskog čovjeka i domoljuba. Bogovi su ga naravno zbog svega toga kaznili. U izbjegavanju sudbine sjene u zagrobnom svijetu nije mu pomoglo ni božansko podrijetlo.

Hybris je nevidljiva pratiteljica svih političara. Nedostupna ljudskom oku bila je s Ivom Sanaderom na operi u Veroni i smješkala se uz Jadranku Kosor dok je obećavala nastavak gradnje mosta prema Pelješcu. Od toga nisu pošteđeni ni strani politčari. Jedna knjiga o Georgu Bushu mlađem jednostavno se zove Hybris.

Nema političara kojega ne prati ova pratilja. Pitanje je samo u kolikoj se mjeri može oduprijeti ovoj zavodnici. Neki se posve predaju njezinim zavodljivim čarima. Najbolji primjer ljubavnika koji je posve podlegao njezinom zavođenju je onaj zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Premda je izgubio veliki dio svog utjecaja izlaskom iz stranke kojoj je desetljećima pripadao i gubitkom izbora za predsjednika Republike njegova Hybris nije smanjila svoje ambicije. Zagrebački gradonačelnik, uvrijeđen zadražavanjem postojeće cijene dječjih vrtića u gradu, ne smatra glupanima samo zastupnike Skupštine grada Zagreba koji su vratili cijene vrtića na stare iznose, već sve ljude koji uz njega u ovom pitanju ne prijanjaju doslovno drži za idiote – ljude s kvocijentom inteligencije od 0,5%!!!

Usprkos svom Hybrisu Ahil je na kraju pokazao poniznost. U ključnoj sceni cijele Ilijade on se smilovao nad Hektorovim ocem, starim kraljem Prijamom i na njegovu poniznu molbu predao mu sinovljevo tijelo. Na kraju – svi smo samo ljudi. Hoće li shvatiti to i naši političari poput Milana Bandića? Hoće li iskazati svijest o vlastitoj slabosti i ograničenosti? Nema napredka bez poniznosti.