Vis ljeti. Milošću zemljopisne udaljenosti i nametnute zatvorenosti u doba Jugoslavije jedan je od rijetkih dijelova hrvatske obale za koji bi se možda još moglo reći da odgovara službenom geslu hrvatskog turizma – „Mediteran kakav je nakada bio“. Tijekom ljetnih mjeseci omiljeno je odredište bjelosvjetskih bogataša i njihovih brodova za odmor veličine prosječne krstarice. Posljednjih godina u Vis, na inicijacijska opijanja, hrvatski skiperi redovito dovode skandinavsku i američku mladež. U idiličnom ambijentu tu mogu uživati u jeftinom alkoholu, a da i nisu navršili dvadest i jednu godinu.

Vis je malo vjerojatna pozornica ljevičarskih uličnih nereda. U promilima se može mjeriti vjerojatnost da će vas na rivi dočekati barikade, da će te u uskim kalama zateći maramama maskirane mladiće koji pripremaju molotovljeve koktele ili da bi barem prisustvovali prizoru u kojem neka društveno svjesna studentica baca Berniju Eccelstoneu malo crvene boje u lice.

Malo je vjerojatno da će situaciju promijeniti predavanje jednog od intelektualnih heroja radikalne ljevice, Tarika Alija. U sklopu Zelene Akademije zaklade Heinrich Böll koja se održava usred vrelog viškog ljeta Tarik Ali, 23.kolovoza, nije se obratio samo povlaštenim polaznicima navedenog skupa, nego i građanstvu na posebnom predavanju.

Potomak islamske elite, divljih stočara iz središnje Azije, skupine koja je stoljećima vladala Indijom, Tark Ali je bio osuđena na Oxford i savršeni „queen’s english“. Usprkos tome odlučio se za „karijeru“ ljevičarskog potpiratelja problema, radilo se o intelektualnim raspravama ili o masovnim prosvjedima. Osim kao politički teoretičer, organizator demonstracija, umjetnik, Tarik Ali se istaknuo i na području popularne kulture kao inspiracija za pjesme poput „Power to the people“ Johna Lennona i „Street fighting man“ Rolling Stonesa.

Danas Tarik Ali, bujne srebrne grive, s kosom usklađenih brkova, podignute glave i pogleda u neodređenu točku u daljini više sliči na indijskog narednika u britanskoj kolonijalnoj vojsci koji se priprema nadgledati svoje sipoje negdje u središnjoj Africi nego na vođu studentskih prosvjeda. Vrijeme mijenja sve, pa se i Tarik Ali s godinama vratio imidžu svojih predaka (ne vrijedi ili to konačno i za sve nas?).

U secesiskoj dvorani Hrvatskog doma u Visu (spomenika konačnoj pobjedi hrvatske nacionalne ideje na tom otoku nad talijanaštvom) skupilo se raznoliko mnoštvo. Uz polaznike Akademije, bilo je tu i nešto novinara, dio zagrebačke umjetničke elite koji ljetuje na Visu, nekoliko mlađih stranih turista pa i britanski bogataš koji je kupio jednu višku renesansnu palaču.

Alijevo izlaganje bilo je posvećeno pobunama u sjevernoj Africi i na londonskim ulicama. Obje pojave, po našem predavaču, nisu rezultat neke velike želje za demokracijom nego su proizvod propasti jednog koncepta gospodarstva. U sjevernoj Africi novi režimi ako ne osiguraju većini građana bolji život neće se ni održati ma koliko „demokratski“ oni bili. Upozorio je i na sličnost reakcije britanske vlade i arapskih valstodržaca (britanski sudovi mogu vas osuditi i zbog vaših stavova na Facebooku). Političku budućnost vidi u „totalitarnom kapitalizmu“ kojega je danas najbolji primjer Kina.

Koja je alternativa postojećem stanju u demokratskim društvima u kojima se stranačka demokracija kompromitirala? Po Aliju u potpisivanju peticija protiv stranaka! On i njegovi sumišljenici namjeravaju u Velikoj Britaniji za peticiju takve prirode skupiti dva milijuna potpisa. Tada će se dogoditi nešto! Što zapravo nije posve jasno osim da se Ali poziva na primjer interpelacije engleskih parlamentaraca pred izbijanje građanskog rata u Engleskoj u 17. st. Misle li pogubiti kraljicu i uvesti diktaturu vjerskih fanatika po uzoru na Olivera Cromwella i njegove puritance?

Što da radi siroti momak u Londonu ili Zagrebu grad? Da parafraziram Micka Jaggera u već navednoj pjesmi „Street fighting man“. Nema mjesta za ulične borce, pa ni kod Tarika Alija. Samo za potpisivače peticija. Jagger je „sirotom momku“ u nedostatku uličnih obračuna s nositeljima društvene represije predložio sviranje rock and rolla. U kakvom je on stanju u Hrvatskoj ni rock and roll nije neka alternativa.