Zemljopisni položaj i s njim povezano povijesno naslijeđe, često određuju predodžbu o nekoj zemlji i ljudima koji u toj zemlji prebivaju. To se odnosi kako na stručnu tako i na onu manje stručnu i time i manje zainteresiranu javnost. Istočnu obali Jadrana tako od protopovijesnih vremena bije glas žarišta piratstva i gusarenja. Njezina gusta mreža otoka i zaljeva izgleda kao stvorena za kabotažu, dnevnu plovidbu tijekom koje obalu nikada ne ispuštamo iz vida. Ona je istovremeno, iz istih razloga, puna mogućih utočišta i skrovišta za brze, odvažne i okrutne morske razbojnike – gusare.

Već antički pisci stanovništvo istočne obale obilježavaju kao predatorsko, sklono zločinu i lopovluku, tim prije ako žrtva plovi morem u potrazi za zaštitom brojnih otoka i uvala istočne obale Jadrana. Histri, Liburni, Ardijejci kraljice Teute, svi oni su u potrazi za vlastitom koristi bili skloni naškoditi morskom putniku namjerniku. Srednji i rani Novi vijek podgrijavaju ovu, davno uvriježenu, javnu predodžbu. Tako su tu Neretljani, Hrvati kneza Domagoja, Omišani, Uskoci… Hrvatska tradicionalna historiografija sve ih je odjenula u romantično ruho obrane nacionalnih posebnosti i borbe protiv zala modernog društva.

Ali što je sa zapadnom, talijanskom obalom Jadrana? Ova je ravna i monotona i s nje se vidi samo morska pučina koja se spaja s nebom i ništa drugo. More uz obalu je često plitko, a vode rijeka, noseći nanose s Apenina, vode uspješnu borbu kopna protiv mora. To jedan drugi svijet, bitno različit od istočne jadranske obale.

Ipak, i ovakva kakva je, mogla je biti, barem povremeno, baza morskih, ljudskih predatora. O napadu Katalonaca iz južne Italije na Vis već sam pisao. Poslije toga je katalonska flota, iste 1483., pod Federicom Aragonskim, koji će kasnije postati i napuljskim kraljem, pokušala zauzeti grad Korčulu. Poslije znatnih gubitaka u ljudstvu i materijalu Katalonci su odustali od opsade Korčule. Sada je meta postala otok Lastovo, no velika oluja, svojevrsni jadranski „kamikaza”, razbila je katalonsku flotu. Stanovnici Lastova potom su se okrutno obračunali s katalonskim poslanikom koji ih je pokušao nagovoriti na predaju. Tri puta su ga na konopcu „spuštali” s vrha brda u selo raznijevši ga eksplozivnim punjenjima. To „cunjanje” nesretnog Katalonca središnji je dio običaja lastovskog poklada do današnjeg dana. Ovaj je pohod bio više pljačkaško pustošenje, gusarenje nego vojna akcija.

Ono što je posebno zanimljivo je uloga Hrvata u napadima sa zapadne na istočnu, dakle hrvatsku obalu Jadrana. Dobro je poznata činjenica kako su Hrvati izbjegli pred Turcima naseljavali područja južne Italije. Ipak je manje poznato kako su se od tuda mnogi vraćali. Dio ih se teško kulturno prilagođavao novoj, talijanskoj sredini pa su između Talijana i turske ugroze birali ovo drugo. Neki su se vraćali samo „privremeno” kao gusari, pljačkaši. Tako 1498. dubrovački senat raspravlja o izbjeglicama u južnoj Italiji koji od tuda napadaju kako područja pod vlašću Turaka tako i dubrovačko zemljište. 1536. hrvatske izbjeglice u Apuliji pljačkaju turska područja u okolici Trogira. Otetu stoku prevoze u Italiju. 1546. Mlečani provode posebne mjere kako bi spriječili pljačkaške pohode izbjeglih Hrvata u Apuliji, koje također smatraju Uskocima, na istočnu obalu Jadrana.

Po miru u Madridu 1617. između Habsburgovaca i Venecije bilo je predviđeno njihovo raseljavanje iz Senja i okolice. Dio je Uskoka po tom „posao” potražio i u južnoj Italiji pod vlašću Španjolaca. Tu se pridružili floti vojvode od Osune koji je i dalje ratovao s Mlečanima. Takav je bio slučaj uskočkog vojvode Andrije Frletića. Ovaj je prvo kao pirat, u suradnji s Englezom Robertom Eliottom, nastavio napadati Venecijance. Potom je u napuljskom kraljevstvu, dobio patent, državno pokroviteljstvo za svoje gusarske pohode protiv Mlačana pod zaštitom navedenog Osune. 1622. mletačke su vlasti nudile 1000 dukata onome tko ubije Frletića.

Uskoci sa zapadne obale Jadrana slabo su istraženi. Oni su zanimljiva tema kako za istraživanje morskog razbojništva u ranom Novom vijeku kao i migracija Hrvata na područje Italije.