Potrošački mentalitet prožeo je sve pore društva. Zato nije čudno što i nacionalizam nije izbjegao sveprisutnim konzumerističkim vrijednostima. Doduše, ovaj bi se trebao temeljiti na spremnosti na samoodricanje u korist nacionalne zajednice, pa i do krajnjih konsekvenci poput smrti ali ipak…

Usprkos galopirajućoj ekonomskoj, gospodarskoj i političkoj globalizaciji diljem svijeta sve je naglašenija važnost nacionalnog opredjeljivanja. To je prvenstveno politička i tek dijelom kulturna pojava, ali ipak kapital pred ovim trendom nije mogao zatvoriti oči. Poznato je kako seks prodaje sve. Odmah iza spolnih poriva nalazi se podilaženje identitetskim potrebama. Koliko su vam toga željeli uvaliti jer je navodno „domaće“ ili „naše“? Pri tome marketing obuhvaća sve nijanse identiteta od lokal-patriotizma do uzdizanja nacije u neslućene visine.

Potrošačka dostignuća često ističu i države same. Što građani više troše to je država jača, uspješnija. Potrošački, nacionalni ponos osobito je obilježavao Sjedinjene Države tijekom hladnog rata. Nasuprot Sovjetskom savezu Amerikanci su mogli udovoljavati raznim stvarnim i umišljenim potrebama, nasuprot skučenosti potrošačkih strasti u zemljama komunističkog bloka. Amerikanac je bio onaj koji puno troši.

Racionalni dio ekonomskog nacionalizma ističe važnost konzumacije „domaćih“ proizvoda zbog posljedičnih pozitivnih gospodarskih učinaka na državnu ekonomiju. Marketinškim akcijama i projektima to nije dovoljno. Reklame nisu stvar promišljene argumentacije. Nije bitno da li je nešto stvarno „naše“. Bitno je stvoriti osjećaj kako je nešto „naše“.

Tome smo mogli svjedočiti tijekom prošlog svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru. Tu su multinacionalne kompanije, vlasnici naše industrije piva, masovno uvjeravale građanstvo kako je uživanje njihovog alkohola ultimativni domoljubni čin. Pivska industrija čak stvara i pompozne patriotske pjesme kako bi potaknula alkoholno domoljublje. U konačnici od toga će korist uglavnom imati vlasnici koji o Hrvatskoj znaju malo ili ništa.

Kao što postoje ograničenja u upotrebi seksa u marketinške svrhe ova bi trebala postojati i kod marketinškog korištenja nacionalnih osjećaja. Slika „pravog“ Hrvata kao debelog, sredovječnog tipa vrlo skromnih verbalnih, intelektualnih i glazbenih sposobnosti u uskoj majci na crvene kvadratiće za šankom i s pivom u ruci je jednostavno uvredljiva. Da li lova multinacionalnim kompanijama daju ovima pravo da nas vrijeđaju? Za sada je to tako.