Agresija Rusije na Ukrajinu nije prvi slučaj da su ruske osvajačke ambicije stvorile savez europskih država. To se dogodilo već polovicom 19. st. i bio je rezultat bojazni od jačanja ruskog utjecaja na istočnom Sredozemlju i Balkanu. One su dovele do sukoba koji je danas poznat kao Krimski rat (1853. – 1856.).

Povod sukobu bio je gotovo neznatan, svađa Francuske i Rusije oko prava pokroviteljstva nad kršćanima u turskoj Palestini. Rat je izbio kada je ruska vojska ušla na područje vojvodstava Moldavije i Vlaške koja su priznavala imenom vrhovnu vlast turskog sultana (današnja Moldavija i veliki dio današnje Rumunjske). Protiv Rusije zaratile su, uz napadnutu Tursku, Francuska, Velika Britanija i kraljevina Pijemont – Sardinija, koja će nedugo potom oko sebe ujediniti Italiju.

Posebnost Krimskog rata nalazi se u tome što ga danas smatramo prvim „modernim“ ratom. U njemu po prvi put sudjeluju oklopljeni brodovi, koristi se željeznica, telegraf, a organizira se i sustavna skrb za ranjenike. Rat se vodio na Balkanu, Baltiku, Kavkazu pa i na sjevernom Pacifiku, no glavna se pozornica nalazila na poluotoku Krimu u Crnom moru, oko ključne ruske pomorske baze Sevastopolja.

Po još jednom obilježju ovaj je sukob bio prvi moderni rat. Ovo je prvi vojni sraz koga su pratili fotografi. Među njima se posebno istaknuo britanski fotograf Roger Fenton. Njegov je zadatak trebala biti potpora ratnoj promidžbi, no njegove slike jada i bijede ratovanja imale su posve suprotan učinak. Među tim prvim pravim ratnim fotografijama nalaze se i one Hrvata. Hrvati u Krimskom ratu? Austrija premda nije bila sklona Rusiji nije izravno sudjelovala u ratnim aktivnostima. Pa od kuda onda Hrvati?

Radilo se o sirotinji, pretežno iz Bosne i Hercegovine, koja je radila na pristaništima istambulske luke. U potrazi za zaradom ovi su pristali biti dio logistike europskih sila u ratu protiv Rusije. Uglavnom nosači, neki su tijekom rata bili i poslužitelji topova.

Frempton nepogrešivo fotografijama predočuje uobičajene ideje o Dinarcima. Radi se o snažnim ljudima, oštrih crta lica potamnjelih od stalne izloženosti ćudima vremena. Obučeni su u tradicionalnu dinarsku odjeću nadopunjenu orijentalnim pokrivalima za glavu, turbanima i fesovima. Obilježava ih rezigniranost ljudi koji su navikli na nevolje, siromaštvo i glad i od života ne očekuju ništa bolje. Iz tog psihološkog sivila izbija ipak odlučan, prodoran, orlovski pogled.

Na kraju, Rusi su izgubili Krimski rat, rat koji je bio i rat hrvatskih dokera.