Kada pišem postove oni su uglavnom vezani za povijest. Volim povijest i neću pretjerati ako kažem kako u njoj i uživam. Povijest čini ili bi barem trebala činiti, odnose među ljudima jasnijima, osloncem na prošla zbivanja konture naših života oštrijima, njihove boje ako ne življima onda barem izražajnijima. Poviješću se bavimo ne zbog davno istrunulih tjelesa kraljeva i velmoža kao i krezubih povijesnih spomenika. Ona je bitna zbog onog što nam može reći o onome danas i onome što će biti sutra.

Usprkos tome, ima trenutaka kada uočavam neka obilježja povijesti koja su mi inače izmicala pozornosti. Tako sam nedavno naišao na ove rečenice indijskog povjesničara Mohammada Habiba: „Državna interpretacija povijesti je jedna od najefikasnijih načina podrivanja demokracije. Slobodna Indija uključuje slobodnu povijest Indije u kojoj se svako gledište ima pravo izraziti.” Samo slobodna rasprava vodi povjesničara do istine. Povjesničar mora govoriti istinu.

Od kada znam za sebe volim povijest. Povijest je u temelju moje naobrazbe, neko vrijeme sam i živio od povijesti ali ipak… Usprkos svom osobnom angažmanu sada razumijem kako povijest nikada nisam shvaćao pretjerano ozbiljno. Povijest mi je bila više izvor romantične ugode, koketiranje sa sjetnom, slatko – gorkom prošlošću nego nešto što predstavlja stupove istine i demokracije.

Spustivši se među hrvatske obore – da li je dozvoljeno ograničiti povijesne interpretacije domovinskog rata u cilju čuvanja njegovih „vrijednosti”? Na drugoj strani, trebamo li biti snošljivi prema stavovima koji jasenovački koncentracijski logor interpretiraju gotovo kao humanitarnu instituciju? Da li slobodna rasprava zaista znači i poniranje do istine?

Svi se čude kada se politička pozornica napuni povijesnim temama, no zar možemo o ičemu drugom raspravljati nego o onome što je prošlo i o čemu imamo, doduše često nedovoljne, ali ipak nekakve opipljive informacije? Sadašnjost je samo arbitrarno određena točka na crti vremena, a o budućnosti možemo govoriti samo na temelju spoznaja o onome što je prošlo.

Povijest je film koji se bez prestanka vrti u pozadini političkih procesa. To se odnos i na procese demokratizacije društva i širenja i sužavanja ljudskih sloboda. Parafrazirat ću Habibija – Slobodna i demokratska Hrvatska pretpostavlja slobodnu povijest Hrvatske. Bilo bi dobro kada bi na taj način pokušali promatrati povijest.