„Past će vlada! Sigurno!“. Tako me je uvjeravao dio mojih prijatelja po izbijanju afere oko Agrokora. Konačno radi se o krizi najvećeg poduzeća u državi, milijardama kuna, sudbini tisuća zaposlenih itd. Ja sam se samo na to cinično nasmijao rekavši „Nema šanse!“. Zaista, zašto tako velika afera nije oborila vladu RH?

Razlog za to je jednostavan. Politika, za široke slojeve, nije stvar suhih činjenica nego osjećaja, emocija. Kako pak u proste emocije pretvoriti jamstva za mjenice, red naplate, „lešinarske“ fondove, ruske banke? Teško, vrlo teško. Afera Agrokor je bila previše zamršena za stručnjake, a kamo li za „obične“ građane.

Zato je, za političko preživljavanje Vlade, smrt mladića u Zaprešiću zbog neadekvatne intervencije hitne pomoći puno ozbiljniji događaj. Građani se s tom tragedijom mogu daleko lakše poistovjetiti nego s financijskim muljanjima oko Agrokora. Ministarstvo koje nije odobrilo dovoljan broj timova hitne, lokalno predstavničko tijelo koje je radije svojim stranačkim kolegama podijelilo lovu nego dalo pare za još jedan tim hitne pomoći – e to, to zaista djeluje na biračko tijelo.

Vlada je tako mogla „hladno“ reagirati na cijeli niz optužbi vezanih za sanaciju „Agrokora“ ali si to ne može dozvoliti kada se radi o smrti mladića na pločniku jednog sivog grada na sjeverozapadu Hrvatske. Velike promjene navješćuju mali događaji. Tako je samospaljivanje sitnog trgovca u Tunisu uzdrmalo desetke milijuna ljudi u arapskom svijetu, zbacilo lokalne vođe koji su se činili neoborivima, a posljedice toga osjećamo i danas.

Zato ne podcjenjivati „male stvari“.