Život nije hod od jednog uspjeha do drugog. Porazi su dio iskustva svake osobe, pa i skupine, organizacije. Usprkos tome svi znamo da smo u nečemu bolji od drugih, stručniji, u nečemu pametniji. Kada su ti preduvjeti ispunjeni uspjeh je očekivan ili čak izvjestan. Svi očekuju pobjedu na domaćem terenu, području na kojem ste „tata-mata“. Pojedine sportske momčadi godinama nisu poražene na terenu na kojem treniraju. Zato su domaći porazi posebno neugodni.

Izvjesno je kako će SDP Hrvatske doživjeti politički neuspjeh po pitanju ratifikacije Istambulske konvencije u Hrvatskom saboru. U ideološkoj bijedi moderne ljevice prava manjina, zaštita okoliša pa i zalaganje za prava žena nešto su što još, koliko-toliko, može dati ljevici obrise identiteta. Istambulska konvencija bi pak trebala biti nešto oko čega postoji prirodno društveno suglasje, nešto što se prihvaća na zasjedanjima parlamenta u gluho doba noći bez rasprava, a u novinama zaslužuje tek nekoliko redaka pozornosti.

Ali ne. U Hrvatskoj se dogodilo da je Karamarkov HDZ, zbog postotak ili dva glasova, pod svjetla reflektora izvukao likove s ruba desnice, fašiste skrivene iza Facebook profila i sl. Tome se pridružila od pada komunizma totalno društveno dezorijentirana katolička crkva koja je svoj sidro pronašla u pseudo „katoličkim udrugama“ koje svoje korijene nemaju u učenju Crkve nego u američkim zabitima gdje žive tipovi koji plešu sa zmijama, vjeruju kako je Noa u jedan čamac utovario sve životinje i kako je oženiti maloljetnu sestričnu sasvim O.K. Tzv. „new born christians“, a zapravo „same old idiots“.

I sad, zar ne bi bilo za očekivati da SDP „razvali“ HDZ po ovoj temi? Možda bi i bilo nešto od toga da u SDP-u glavu ulogu ne igraju male, prljave strasti koje rađaju pokvarenu maštu. Plod te pokvarene mašte je i ideja kako i ne bi trebali podržati prijedlog vlade Andreja Plenkovića da se ratificira Istambulska konvencija. Kao bit će u ratifikacijskom dokumentu nekih komentara. Pisat će kako u tekstu Konvencije nema „rodne ideologije“. Naravno da je nema kada tako nešto ne postoji. U komentarima može pisati i kako u Konvenciji nema spomena kentaura, grifona, pasoglavaca i Malika Tintilinića. To je u istoj razini. Rodna ideologija koja muškarce pretvara u žene je u razini priča o Židovima koji žrtvuju kršćansku djecu i vješticama koje izazivaju tuču, a kravama uzimaju mlijeko. Potpune laži ali mobiliziraju značajan dio javnosti.

Glavno je izazvati nove izbore. Znamo kako SDP ne bi na njima prošao dobro ali kao da je to važno. Važno je maknuti „Zoranove“ i staviti svoje. Što znači par šamara nekoj babi u Andrijevcima prema kumu u Saboru? Da se razumijemo dijelu i tih „Zoranovih“ zastupnika prvo je na pameti opstati što dulje u parlamentarnim foteljama, a tek potom dolaze prava žena, no oni imaju barem dovoljnu dug ideološki pokrivač da pokriju svoju sramotu. Novkomponovani Iblerovci goli i pijani trče ulicom i baš ih briga.

Tako se dogodilo da se umjesto Davora Bernardića na braniku ženskih prava pojavio Andrej Plenković. Tip je ušetao u politički prostor SDP-a, škaricama zabio gol i još će ga suparnički igrači potom grliti i ljubiti. Bernardić će popiti kavu sa Zekanovićem i Grmojom. Sramote.