Demokraciju obično doživljavamo kao izlaženje na izbore svake četiri godine, kao mogućnost da putem glasačkih listića nagradimo ili kaznimo one koji su obnašali vlast u prethodnom razdoblju. Da li je demokracija samo to? To bi nam mogao objasniti uvid u njenu prošlost, točnije u razloge nastanka klasične, atenske demokracije.

Slabije upućen osoba mogla bi steći dojam kako je atenska demokracija nastala zato, što je eto, atenski se puk osjetio pozvanim dati svoj obol upravljanju državom i društvom. Razlozi su daleko manje uzvišeni. Narod se počeo baviti politikom zato da bi poboljšao svoju materijalnu situaciju, točnije kako bi se riješio dugova.

Utemeljitelj klasične atenske demokracije, početkom 6. st. pr. Kr., bio je mislilac i državnik Solon. Navedeni nije pripadao osiromašenim i obespravljenim slojevima društva kako bi se očekivalo od pučkog vođe. Solon je bio pripadnik atenske aristokracije. Ono što ga je brinulo bilo je slabljenje atenske države. Ono pak što ga čini iznimnim je njegov uvid kako zajednica ne može opstati i napredovati bez podrške najširih slojeva. Atenska država nije imala podršku stanovništva jer sirotinja nije osjećali nikakvu obvezu prema političkoj zajednici kojoj je formalno pripadala.

Siromaštvo se pak iz dana u dan širilo. Seljaci su, kako bi se prehranili, morali su se zaduživati kod bogataša. Ne mogavši dugove otplatiti ostajali su bez zemlje pa i osobne slobode. Što je Solon učinio? Ne samo što je svojim reformama omogućio širim slojevima upliv u upravljanje državom nego je proveo i nešto što se zove seisachtheia ili „odterećenje“. Na Solonov poticaj odmah su ukinuta sva pretjerana dugovanja, zemlja koju su seljaci izgubili zbog dugova njima je vraćena, a uveo je i zakonski maksimum na veličinu bogatstva koje pojedinac može posjedovati bez obzira na način na koji je stečeno.

Naravno da je i onda bilo zloupotreba. Solonovi prijatelji, čuvši kako namjerava ukinuti dugove, zadužili su se za veliki novac koji su potom uložili u kupnju veleposjeda. Iskoristivši zakonske promjene dugove nikada nisu vratili. Na kraju je njihova dugovanja isplatio Solon sam.

Pitanje dugova je u samom temelju demokracije. Utjecaj na političke odluke imamo i zato kako bi utjecali na podjelu društvenog bogatstva. To je jedna od osnovnih funkcija demokracije. Nešto za zagrižene liberale, demokracija postoji prvenstvo zato kako bi što šira skupina ljudi imala što veći utjecaj i na tijekove materijalnih dobara.

Ukidanje dugova je dio političkih programa još iz doba antike. „Živi zid“ koji svoj program zasniva na seisachtheii nije egzotična pojava nego nešto normalno i očekivano. Drugi je problem što većina stranaka u Hrvatskoj smatra kako je kapital, po svojoj prirodi, uvijek u pravu. To tek nema veze s demokracijom.