Nevin identitet?

Nacionalno opredjeljivanje je, od svojih modernih začetaka, predmet sporenja. Koliko je nacionalizam koristan ljudima? Da li on ljude više razdvaja ili spaja? Iskustvo dvadesetog stoljeća, u kojem su sukobi utemeljeni na bespogovornoj odanosti svojoj nacionalnoj skupini i njezinim stvarnim ili zamišljenim interesima, doveli do smrti desetaka milijuna ljudi samo na području Europe, ne govore nacionalizmu u prilog. Ipak, stvari ne stoje tako jednostavno. Osjećaj pripadnosti nekoj široj skupini temeljno je obilježje svakog pojedinca. Nesebično podavanje zajednici stvorilo je civilizaciju koju danas poznajemo.

Tako imamo jedan optimističan pristup nacionalnoj zajednici koju savršeno predočava pjesma hrvatskog pjesnika Drage Ivaniševića „Hrvatska“.

„Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi;
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
sa patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi.
I kud god idem sa mnom je Hrvatska!“

Za Ivaniševića je hrvatska nacionalna zajednica, zajednica kulture i solidarnosti koja svoje pripadnike veže i u dobru i zlu i pri čemu ih ne sprečava da budu uzorni dionici jedne šire, univerzalne ljudske skupine. Dapače, što si više Hrvat to si više univerzalan.

Svi pak ne dijeli takav pristup nacionalnoj zajednici. Jedan drugi pisac, i to britanski autor „kriminalističkih romana“ Michael Dibidin o naciji ima bitno drugačije mišljenje, bitno pesimističnije. 1994. liku svom romana „Mrtva laguna“ stavlja u usta ove riječi: „Ne mogu postojati pravi prijatelji bez pravih neprijatelja. Ne možemo postojati ako ne mrzimo, niti možemo voljeti ono što smo. Ovo su stare istine koje se ponovo otkrivaju poslije stoljeća sentimentalnih brbljarija. Onaj koji ih niječe, niječe svoju obitelj, svoju tradiciju, svoju kulturu, pravo koje stječe rođenjem, sebe samog! One se ne mogu tako lako zaboraviti.“

Prema Dibidinovom junaku zajednica bez sukoba s onima koji zajednici ne pripadaju ne može postojati. Prema tome nema nevinog nacionalizma, nema nevinog identiteta.

Ovaj unos je objavljen u Lokalna politika, Politika i ideologija i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s