Ne samo kršćanima nego i svima onima koji se osjećaju dionicima kršćanske kulture Getsemanski vrtovi su blizak pojam, nešto o čemu većina ima kakvu takvu vizualnu predodžbu. U tom, već na prijelazu era drevnom masliniku, u podnožju Maslinske gore na domak Jeruzalema, dogodila se jedna od ključnih epizoda za poimanje kršćanske vjere. Tu se Isus u molitvi suočio s izazovima neposrednog poniženja i smrti na križu.

Danas su navedeni vrtovi u vlasništvu lokalnih franjevaca. Zanimljiva je priča kako je ovaj, u našim krajevima omiljen crkveni red, došao u posjed navedenog zemljišta. 1681. kršćanima tako bitno zemljište kupila su, od lokalnog muslimanskog stanovništva, tri bogata katolička trgovca iz Sarajeva, braća Pavao, Antun i Jakov Branković. Kako pobožne tako i bogate Sarajlije potom su kupljene nekretnine poklonili franjevcima.

Bogati i moćni katolici iz turskog Sarajeva? Stoljećima je položaj kršćana pod turskom vlašću bio slikan najtamnijim bojama. Kršćani su pod Turcima živjeli u ozračju stalnog terora izvrgnuti pljačkanjima i svakom drugom nasilju. Ako je ta slika posve istinita postavlja se pitanje kako su se kršćanske zajednice uopće stoljećima uspjele održati pod osmanskom vlašću? Istina je da su kršćani pod vlašću sultan doduše bili građani drugog reda ali ipak su bili građani, u svojim temeljnim pravima zaštićeni kako od središnje tako i od lokalnih vlasti.

Poduzetnim bosanskim katolicima Osmansko carstvo je tako moglo biti i područje neslućenih mogućnosti, prostor za zaradu koji se prostirao od zapadne Mađarske do Bagdada. Tako se stvara sloj vrlo bogatog katoličkog građanstva koji na samo što dariva stare franjevačke samostane nego i omogućuje stvaranje novih, financira kulturnu djelatnost i potiče razvoj obrtništva. Radi se o svijetu koji je krajem 17. st. na svom vrhuncu ali koji je već tada bio osuđen na propast.

Samo dvije godine poslije kupnje Getsemanskog vrta,1683. turska vojska koja je pokušala zauzeti Beč doživljava katastrofalan poraz od udruženih katoličkih sila na čelu s Habsburgovcima i Poljacima. Kršćani, udruženi u Svetu ligu, pokreću veliki protunapad s ciljem da Turke posve potisnu iz Europe. Balkanski su se kršćani, pa i oni u Bosni, ponadali kako je došlo vrijeme vraćanja pod vlast kršćanskih vladara.

1697. činilo se kako je turskoj vlasti u Bosni odzvonilo. Najbolji habsburški vojskovođa svih vremena princ Eugen Savojski prodro je sa svojom vojskom do Sarajeva zauzevši i zapalivši grad. Usprkos vojnim uspjesima princu je bilo jasno kako nema dovoljno snage da se održi u Bosni pa se odlučio povući. Bosanski su katolici, koji su masovno podržali prodor habsburške vojske, bojeći se turske odmazde odlučili povući se zajedno s vojnom silom Eugena Savojskog.

Tisuće i tisuće bosanskih katolika napušta Bosnu kako bi ih habsburške vlasti potom naselili po Slavoniji i po osvojenim mađarskim županijama sve do predgrađa Pešte. Na čelu izbjegličkog vala upravo je bogato katoličko građanstvo. Dio je u novoj domovini uspio nastaviti poduzetničku karijeru, dok se dio nikada nije uspio prilagoditi novoj postojbini naglo osiromašivši.

Egzodus bogatog katoličkog građanstva ostavilo je teške posljedice po Hrvate Bosne i Hercegovine. Oni su postali zajednica siromašnih seljaka pod vodstvom slabo obrazovanog franjevačkog svećenstva. Dok su druge zajednice u Bosni i Hercegovini imali vlastito građanstvo kao nositelje tekovina moderne civilizacije, bosanskohercegovački Hrvati svoje novi građanski sloj oblikuju tek krajem 19. st. Ovo je ostavilo trajne posljedice po mentalitet ovog dijela hrvatskog naroda.

Tako kada se za Uskrs prisjećamo Kristove muke, uskrsnuća i događaja u Getsemanskom vrtu prisjetimo se i sarajevskih trgovaca i jedne nastale kulture koja je tako puno obećavala.