Prije samo dva mjeseca za esdepeovace u Zagrebu okupljene oko Davora Bernardića i Rajka Ostojića situacija je u zagrebačkoj gradskoj organizaciji izgledala idilično. Stranačka opozicija vodstvu zagrebačke organizacije činila se posve marginaliziranom. Zagrebačka organizacija SDP-a trebala je imati glavnu ulogu u ustoličenju Zlatka Komadine kao predsjednika SDP-a Hrvatske kao i u trijumfu struje okupljene oko Rajka Ostojića i Davora Bernardića na konvenciji SDP-a Hrvatske. Odmah poslije parlamentarnih izbora, na razini Gradske organizacije kao i pojedinih mjesnih organizacija SDP-a u Zagrebu formirani su timovi koji su trebali među članstvom utvrditi izgledne glasače Zlatka Komadine kao i potencijalne delegate za državnu konvenciju. Ništa nije bilo prepušteno slučaju.

Ekipa oko Zorana Milanovića nije polagala velike nade u rezultat u Zagrebu. 30 % glasova na izborima za Milanovića i 30 – 60 delegata iz Zagreba za njegovu struju na konvenciji izgledao je kao maksimum koji se mogao postići. Prilično tromo, bez puno poleta Milanovićevi ljudi krenuli se među zagrebačke esdepeovce kako bi se dobilo „što se dobiti dade“. Tada se, iz njihove perspektive, počelo događati „zagrebačko čudo“.

Skupovi Zorana Milanovića diljem Zagreba bili su iznimno posjećeni. Stotine zagrebačkih esdepeovaca iz svih dijelova grada došlo je razgovarati pa i polemizirati s aktualnim predsjednikom SDP-a. Prilikom skupljanja potpisa podrške za kandidaturu za predsjednika SDP-a Hrvatske Zoranu je Milanoviću uspjelo u Zagrebu prikupiti više potpisa nego Zlatku Komadini. Pri tome treba imati ne umu da u brojnim ograncima SDP-a u Zagrebu potpisi za Milanovića uopće nisu bili prikupljani!

Činilo se da grupacija oko vodstva zagrebačke gradske organizacije barem neće imati problema oko izbora sebi sklonih delegata za državnu konvenciju. Nitko od „suprotne“ strane nije smio proći. Takav scenarij uspio se odviti samo u tri mjesne organizacije. Milanovićevi kandidati tako su „pometeni“ u mjesnim organizacijama SDP-a Podsused – Vrapče, Novi Zagreb – istok i Trešnjevka – jug. Komadinini kandidati ostali su pak u debeloj manjini poslije izbornih konvencija u Stenjevcu, Trešnjevci Sjever, Gornjoj i Donjoj Dubravi, Trnju i Donjem gradu. Čak i tamo gdje su većinu dobili kandidati skloni trojcu Komadina, Ostojić, Bernardić uspjeli su se provući, kroz navodno nepropusnu mrežu vodstva zagrebačke gradske organizacije, brojni delegati naklonjeni Milanoviću.
Milanovićeve pristaše procjenjuju da su u Zagrebu dobili čak 114 delegata, naspram 127 delegata sklonih Zlatku Komadini. Radi se o brojci koja je gotovo dvostruko veća od optimističkih procjena na početku unutarstranačke kampanje! Ako se uzmu u obzir i delegati koji idu po funkciji (automatski su članovi državne konvencije saborski zastupnici, članovi najviših stranačkih tijela i sl.) broj delegata iz Zagreba koji bi trebali podržati Komadinu i grupaciju oko njega je tek neznatno veći od delegata sklonijih Milanoviću.

Komadinin tabor relativizira ove rezultate. Navodno je dio Milanovićevih delegata potajno na strani Komadine i sl. Ovo je malo vjerojatno. Kako u unutarstranačkim izborima pobjeđuju „šalabahter“ liste, ceduljice s kojih članovi tijekom glasanja stranke prepisuju „svoje mišljenje“ o kandidatima, obje „strane“ vrlo dobro znaju tko se nalazi na kojem listiću i odmah se izbacuje onaj koji pokušava sjediti na dva stolaca. Konačno koliko tko ima delegata zapravo će se znati tek poslije 2. travnja i izbora za predsjednika SDP-a Hrvatske. Ako pobjedi Milanović (što je izglednija varijanta) veliki dio Komadininih delegata prići će aktualnom predsjedniku SDP-a. Isto vrijedi i za obrnut slučaj.

Da se situacija ne odvija po planu ukazuje i promjena ponašanja Davora Bernardića i Rajka Ostojića na izbornim konvencijama. Dok su do nedavno do apsurdne razine Ostojić i Bernardić poštivali načela političke korektnosti sada, izravno, „ad hominem“ napadaju unutarstranačke oponente. U tome, vrlo često, prelaze granicu dobrog ukusa. Kako svjedoče rezultati konvencija bez željenog efekta. Da ne govorimo o dijeljenju fotokopiranih članaka „viber skandala“ iz dnevnika 24 sata. Za one malobrojne koji u to nisu upućeni ovaj je dnevnik donio preslike zaslona s internim razgovorima esdepeovaca sklonih Milanoviću na viber platformi u kojima se stranačke kolege nemilo časte. Ako je i postojala sumnja tko je dostavio za cijeli SDP kompromitirajući materijal navedenom dnevniku sada ona ne postoji. Gradska organizacija SDP-a dijeli kopije članka na svim izbornim konvencijama!

Šef kampanje Zorana Milanovića Siniša Hajdaš Dončić tvrdi kako će, prema podacima s terena, Milanović dobiti dvije trećine glasova članova SDP-a. Milanovićeve pristaše navodno već sada „drže“ više od 70% delegata konvencije. Hajdaš Dončić možda pretjeruje ali je vrlo vjerojatno da aktualni predsjednik uvjerljivo vodi pred Zlatkom Komadinom i da će „milanovićevci“ ovladati državnom konvencijom. Tako bi se moglo dogoditi da Milanović postigne ono što nije uspio dok je SDP obnašao vlast u državi – potpunu kontrolu nad SDP-om Hrvatske.

Da li je poslije toga na redu Zagreb i njegov organizacija SDP-a?