Sudbina pojedinaca pa i cijelih naroda ponekad određuje samo jedan, često vremenski kratak događaj ili pojava. Među takve možemo ubrojiti i onu koja se dogodila 5. prosinca 1456. u Italiji, u apeninskim brdima južno od Rima. Na blagdan svete Barbare, spomenutog dana i godine, veliki je potres pogodio područje Molisea. U jednoj noći srušena su 32 dvorca, brojne crkve, tisuće obiteljskih kuća. Procjenjuje se da je tada stradalo 40.000 ljudi. Za brojnost stanovništva u XV. st. ogromna brojka.

Tako su cijela sela i gradovi ostali gotovo pusti. Kako od zemlje bez ljudi nema koristi lokalne su vlasti odlučile naseliti u Molise novo stanovništvo. Izbor je pao na narode sa istočne obale Jadrana. Tu su tisuće ljudi, pritisnute najezdom Turaka, lutale tražeći novu domovinu. U početku su naseljavani Albanci, no od kraja 15. i početka 16. st. kolonisti u Moliseu su sve češće Hrvati, izbjeglice iz područja rijeke Neretve i Makarskog primorja.

Tako, kao posljedica jedne davne burne seizmičke aktivnosti s kraja srednjeg vijeka, nastaje hrvatska zajednica na jugu Italije. Tresla se zemlja, rodili se moliški Hrvati.