Kulturni spomenici, oblici krajolika, običaji stanovnika – to je ono što podrazumijevamo kao obilježja pod kojima se neka zemlja prepoznaje. U slučaju Hrvatske, točnije njezine obale, u njezine posebnosti spada i naglo, brzo obrušavanje zraka niz padine planina koje se strmo spuštaju u more. Radi se naravno o buri.

Bura nastaje kada se hladni zrak iz unutrašnjosti sudari s planinama uz more pa ovaj potom traži svoj put naglo se spuštajući niz strmine ili tutnjeći kroz gorske klance. Pri tome zna postići izvanredne brzine, tako da i u svjetskim razmjerima predstavlja posebnost.
Zato nije čudo što je bura uvijek izazivala veliku pozornost pa su se oko nje raspredale razne priče i legende. U 17. i 18. st. o buri su se širom Europe pričale fantastične priče. Tvrdilo se kako bura, koja nosi kamenje, na veliko ubija ljude i u zrak podiže konje i magarce. Po Valvasoru ova meteorološka pojava ima magično podrijetlo. Senjski uskoci prema tom kranjskom učenjaku u jednoj pećini lože vatru i tako izazivaju pojavu jakog sjevernog vjetra. Kako su navikli na plovidbu pod burom nevrijeme koriste za napade na manje okretne, glomazne neprijateljske brodove i njihovo pljačkanje. Moćne „slavonske vjetrove“ s istočne obale Jadrana koji nosi snježne pahulje u Italiju spominje i Dante u „Čistilištu“.
Vjetar kao pojava po kojoj prepoznaju Hrvatsku? Bura je dio hrvatskog identiteta sušila ona meso, pogonila i potapala brodove, zaustavljala promet, prizivala vedro nebo poslije kiše.