Čimpanza politika

Pljeskanje, uzvici odobravanja ali i zviždanje i ostali neverbalni znakovi negodovanja dio su političke agitacije od samih njezinih početaka. Dio svoje važnosti nisu izgubili ni danas. Dapače, čini se da taj najprimitivniji oblik iskazivanja političkog stava posebno oživljava u današnjoj Hrvatskoj.
Tako smo danas svjedoci čestih ovacija predsjednici Republike i zvižduka i negodovanja upućenih članovima Vlade. Ovakav način izražavanja stavova je sasvim legitiman, ali samo pod jednim uvjetom – mora biti spontan.

Spontanost ovako rudimentarno i grubo izrečenih političkih stavova stavio je u sumnju bivši predsjednik Republike Ivo Josipović kada je izjavio, vezano uz ovogodišnju proslavu Oluje u Kninu: „Proteklih godina organizirano se zviždalo najvišim državnim dužnosnicima iz manje, organizirane skupine, za naknadu od dvjesto kuna, prijevoz i ručak.”
Dakle, prema Josipoviću politički se bukači plaćaju. To nije nikakva inovacija HDZ-a. Plaćeni bukači na političkim skupovima, poput plaćenih narikača na sprovodima, bili su poznati još u starom Rimu. Konačno bukači plaćenici danas nisu posebnost samo HDZ-a.
Prvi put sam plaćene bukače susreo tijekom kampanje za unutarstranačke izbore u SDP-u. Prije početka skupa, na kojem su se trebali javno suočiti kandidati za funkcije unutar stranke, na ulazu u dvoranu vidio sam nekoliko osoba koja nisam vidio nikad prije ni poslije. Prerano ostarjeli, neuredni, ispijana lica odavali su kvartovske alkoholičare koji pred trgovinama žicaju za alkohol. Tijekom skupa smjestili su se u pozadini dvorane odakle su, po potrebi, za nastupa pojedinih kandidata poticali ovacije ili su davali znakove negodovanja. To su radili za sto kuna, ćevape, pivu?
Jedan bivši SDP-ov gradonačelnik imao je pak ženu s posebnim zadatkom. Kada bi s kakvom delegacijom šetao gradom ta bi mu osoba prilazila, puna oduševljenja padala mu u zagrljaj i hvalila sve što je učinio za grad. Što mislite koliko je spontano oduševljenje žena u uredno ispeglanim narodnim nošnjama kada ugledaju Predsjednicu? I to baš u trenutku kada su svi fotografi nazočni.
Neartikuliranim glasovima kojima izražavaju odobravanje ili negodovanje međusobne odnose reguliraju gorile i čimpanze. Zašto ne bi i hrvatski političari? Konačno svi smo mi primati, zar ne?

Ovaj unos je objavljen u Mediji i politika, Politika i ideologija i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.