Tko je kiselinom napravio obrise svastike na travnjaku Poljudskog stadiona? Tko je od nacističkog simbola napravio glavnog aktera utakmice Hrvatska – Italija? To je jasno. To su oni poput vodstva Hrvatskog nogometnog saveza i njegovog izvršnog predsjednika Damira Vrbanovića za koje je pozdrav „Za dom spremni“ zapravo „izraz privrženosti nogometnoj reprezentaciji i hrvatskoj državi“. Što su mislili, ako podnose i hvale „Za dom spremni“ da im neće sutra na vrata pokucati kukasti križ?
Da ne govorimo o pričama o tome kako je „Za dom“ stari hrvatski pozdrav i navodnim ustašama prije ustaša u jednoj operi.
Svastika, križ s četiri kraka koji završavaju tako da se savijaju pod kutom, također je stari hrvatski simbol. Pojavljuje se na našim prostorima još od bakrenog doba i Vučedolske kulture. Može se nazrijeti u ukrasima nekih hrvatskih predromaničkih spomenika. Svastika se javlja u tradicijskoj umjetnosti Hrvata od sjeverozapadne Hrvatske do Bosne i Dalmacije. Posebno je česta kao ukras na uskršnjim jajima.
Puno je lakše braniti svastiku kao dio nacionalnog naslijeđa nego famozni „Za dom“. Gospodin Vrbanović je tako mogao tvrditi kako je svastika na travnjaku pokušaj navijača da tim drevnim sunčanim simbolom daju našoj reprezentaciji dodatnu snagu ili, jer je svastika zapravo kroki prikaz ptice rode, potaknu rađanje, obilje golova na utakmici.
Da li je neki simbol ili jezični izraz uvredljiv ili da li potiče mržnju zavisi o kontekstu, okolnostima. Nekoliko linija u jednom slučaju može biti bezazleni ukras, a u drugom poziv na ubijanje. Oko nogometnih svastika i „Za domova“ nema nikakve sumnje.