Jugoslavenska narodna armija imala je čarobnu riječ kojom su se riješavali svi problemi. Ima sedam slova. Kako bi magija djelovala riječ se morala izgovoriti jakim i odlučnim glasom. Bila je to riječ – „razumem“. Što više, bilo je poželjno komunikaciju s nadređenima gotovo u potpunosti svesti na „razumem“. Nju je običan ročnik upotrebljavao kada je s jutarnjeg postrojavanja, jer je bio neobrijan, morao trčati na (dodatno) brijanje, kada je kasno popodne provodio skupljanjem opušaka po vojničkom krugu, kada mu je nadređeni u krajnje neprikladnom kontekstu spominjao užu i širu obitelj i, naravno, kada nije imao pojma o čemu se radi i šta taj tip sa šapkom na glavi zapravo hoće.