Utočište

Jedna od najstarijih moralnih, a potom i pravno reguliranih zabrana u ljudskom društvu jest zabrana nasilja na mjestima gdje se obavljaju vjerski obredi. Taj drevni tabu zadržao se u zakonima niza država svijeta, a preko ugovora Republike Hrvatske s Vatikanom postao je dio i hrvatskog zakonodavstva.


Tako je i najstariji povijesno sigurno utvrđen događaj u Ateni vezan uz povredu tog starog propisa. 632. pr. Kr. atenski je plemić Kilon pokušao preuzeti vlast u tom grčkom polisu. Puč nije uspio, a Kilon i ostali zavjernici sklonili su se pred atenskim vlastima u hram zaštitnice grada, božice Atene na brdu Akropoli. Atenski čelnici – arhonti, na čelu s izvjesnim Megaklom, nisu napali oružjem sveto mjesto bojeći se bijesa javnosti. Arhonti su obećali Kilonu i njegovim ljudima pošteno suđenje i da će biti pošteđeni od smrtne osude samo neka napuste sveto zemljište hrama. Kilon i zavjernici su izašli ali su odmah bili od Megakla i drugova posječeni.
Megaklo je spasio slobodu Atene ali je povrijedio jedan od najvažnijih vjerskih propisa, a to je onaj koji je pružao zaštitu svakome tko je potražio utočište u hramu. Zbog toga su on i njegova obitelj privremeno protjerani iz Atene. „Grijeh“ koji je počinio doslovno je „obilježio“ sve njegove potomke, koji su bili kažnjeni da svi imaju neku vrstu kožne bolesti koja im je ostavljala mrlju na tijelu.
I zbog davnog ubojstva u hramu posvećenom Jahvi prema Evanđelju po Luki (Luka 11, 51) teška sudbina će snaći Židove poslije Isusove smrti (“od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.’ Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!”) Radi se o slučaju kada je judejski kralj Joaš potakao gomilu da kamenuje u dvorištu Jeruzalemskog hrama proroka Zahariju koji je prigovarao Židovima jer su se odvojili od prave vjere u Boga.
Tijekom srednjeg vijeka bila je uobičajena praksa da pripadnici poražene strane traže utočište u crkvama i samostanima jer se tamo protiv njih nije smjela primijeniti nikakva sila.
U novije doba najpoznatiji je slučaj „pokreta utočišta“ (Sanctuary Movement) iz 80-tih godina 20. st. u Sjedinjenim Državama. Tada su katoličke i protestantske crkve otvorile svoja vrata izbjeglicama pred ratom iz Srednje Amerika koje je vlada Sjedinjenih Država željela deportirati.
Na kraju imamo slučaj hrvatskih branitelja koji su tijekom demonstracija protiv Vlade Republike Hrvatske dobili utočište u crkvi Sv. Marka na zagrebačkom Gornjem Gradu. Gledajući snimke policijski intervencije nisam dobio dojam da im je život bio ugrožen ili su im prijetile teže tjelesne ozlijede. Iz vlastitog iskustva s interventnom policijom mogu samo reći da su ti dečki izuzetno korektni. Dobiti azil u crkvi zbog prava da se jede janjetina na trgu sv. Marka? Dakle i to smo vidjeli.

Ovaj unos je objavljen u Politika i povijest, Povijest i označen sa , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Utočište

  1. Božidar Rauch napisao:

    Največe zlo od svega je što se crkva uvukla u sve pore političkog života.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s