Europljane čini onima što su, primjerice, oslanjanje na naslijeđe stare Grčke i Rima, kulturno poistovjećivanje s kršćanstvom kao i liberalne tradicije nastale u doba prosvjetiteljstva i Francuske revolucije. Kada se govori o fizičkim, biološkim posebnostima Europljana prijeti nam opasnost da padnemo u blatni jarak političke nekorektnosti.
Tako neću govoriti o boji kože, oblicima lubanje i proporcijama kostura. Pozabavit ću se jednim prehrambenim proizvodom kojeg uživanje čini Europljane posebnima. Nije to neka čudna gljiva iz dubine šume, životinja pred izumiranjem nego proizvod s kojim se susrećemo svaki dan. To je mlijeko.

Pijenje mlijeka u odraslih osoba je neobična sposobnost. Većina pripadnika ljudske vrste može piti mlijeko samo u dječjoj dobi. Dječji organizam bez problema može razgraditi mliječni šećer – laktozu. Odrastanjem ta sposobnost nestaje. Konačno, zašto bi odrasla osoba trebala jesti hranu za djecu?
Mlijeko je odličan izvor kalcija i D vitamina. U toplim predjelima, gdje je obilje sunca, organizam kroz kožu stvara vitamin D, no što se više ide prema sjeveru sve je manje sunčeve svjetlosti koje potiče sintezu tog važnog sastojka. Konzumacija mlijeka omogućuje ljudima da se prehranjuju od krava, ovaca, koza i konja, a da ih istodobno ne moraju ubijati. Tako se stočar, koji i u poodmakloj dobi izlučuje enzim laktazu (koji pomaže u razgradnji laktoze), nalazi u velikoj prednosti kada se prilagođava novim životnim uvjetima.
Raširenu sposobnost razgradnje laktoze u odrasloj dobi imaju samo Europljani i neka plemena u sjevernoj Africi. Može se reći: „Pijem mlijeko, dakle, Europljanin sam!“ Europsku uniju bi mogli nazvati „Sjedinjenim mliječnim državama“. Što je s onima koji su u Europi izgubili s godinama sposobnost razgradnje laktoze? Da li su oni manje Europljani?