Danas velika većina hrvatskog stanovništva živi u, razmjerno, velikim gradovima. Povijesno gledano, do jučer, Hrvati su većinom bili seljaci, ratari, stočari. Tako velika većina nas ima svoje korijene u kakvom, danas zabačenom, malom mjestu, selu, zaseoku. Ja također svojim podijetlom pripadam jedno takvoj sredini.

Moj otac je rođen u Imotskoj krajini, u selu Aržano, zaseoku Mala Vinica na samoj granici Dalmacije s Livanjskim krajem, odnosno Bosnom. Tom kraju, tamošnjem mentalitetu dugujem više nego što volim priznati.
Ponekad tako sudjelujem u raspravama o prilikama u tom lijepom ali zapostavljenom dijelu Hrvatske. Tijekom jedne večere sjedio sam za stolom sa vrlo zanimljivom osobom. Čovjek je bio ugledni odvjetnik koji se zanimao za pjesništvo i povijest. Rođen je u okolici Imotskog. Tako smo razgovarali i o teškim prilikama u kraju naših predaka. Od 1990-te na ovamo gospodarstvo je u tom području sasvim propalo. Nema više „Agrokoke“, „Trimota“, „Imostroja“, vinarija samo životari. Buldožeri i kamioni vrijednih Imoćana koji su nekada radili po cijeloj Jugoslaviji sada u dvorištima hrđaju. Jeftina roba iz Hercegovine uništila je trgovinu.
Pošto smo se složili kako je Imotski kraj ekonomski na izdisaju upitao sam ga: „Pa što mislite, tko je za to kriv? Dobili smo nezavisnu državu za kojom smo toliko težili, a umjesto procvata Imotski je doživio propast.“ Kao iz topa moj sugovornik mi je odgovorio: „To je rezultat međunarodne zavjere.“ U prvi trenutak sam pomislio kako se on šali, no samo trenutak kasnije vrlo ozbiljno, ozarena lica, koje je upravo doživjelo otkrivenje, ponovio je tu fantastičnu tvrdnju. Upitao sam ga potom: „Pa, tko stoji iza te zavjere?“. Promtno mi je odgovorio: „Srbi, naravno.“ Poslije ovog odgovora izgubio sam svaku želju za raspravom.
Okriviti Srbe za bilo koji problem, zadnjih više od sto godina, u hrvatskoj politici predstavlja dobitnu kombinaciju. Pokvareni Bizantinci, nazadni istočnjaci, opanaka zakrivljenog vrha simbol su zla. Toga je svjestan i predsjednik splitskog HDZ-a Petar Škorić kada je napao gradsku upravu Splita jer je zaposlila Srbina Momčila. Medijska se javnost može zgražavati, no kod svoga biračkog tijela Škorić može samo dobiti simpatije. Neki će vozač kamiona sa Sirobuje za nedjeljnim ručkom, pred nezaposlenim sinovima komentirati Škorićevu izjavu: „I pravo im je reka!“.
Iza svakog hrvatskog problema stoji neki mitski Srbin. Ako ne Srbin onda netko tko ima u sebi „srpske krvi“. Tad u toj osobi decilitri „grčke“ plazme, pravoslavni eritrociti i leukociti u obliku crkve u Gračanici rovare protiv svega što je hrvatsko, podrivaju same temelje hrvatske državnosti. U politici nema moćnijeg oružja od mita.