„Bit će gusto, vrlo gusto.“ povjerio mi se ljetos ministar rada Mirando Mrsić govoreći o predstojećim izborima za predsjednika Republike. Da se Ivo Josipović neće tek tako prošetati kroz izbore bilo je jasno samo malom broju promatrača. Već tada je upozorio na probleme koje bi Josipoviću mogle predstavljati  izrazito nepopularna Vlada i snaga HDZ-ove glasačke mašinerije.

Na žalost većina esdepeovaca računala je na razmjerno laku Josipovićevu pobjedu. Kampanja se, za veliki broj viđenijih članova vladajuće stranke, trebala svesti na puko ukrcavanje na pobjednički vlak aktualnog predsjednika. Nije bilo pitanje kako pomoći Ivi Josipoviću nego kako, iskoristivši Josipovića, pomoći sam sebi, iskoristiti trijumfalnu aureolu oko aktualnog predsjednika za popravljanje  vlastite pozicije u javnosti i stranci.

Davor Butković, u svom komentaru u „Jutarnjem listu“, kao prvu, veliku grešku Ive Josipovića navodi izbor „slabih“ osoba za savjetnike, osoba koje same imaju minoran ili čak negativan društveni  „ugled“. Čini se da je sličnu grešku napravio u ovoj kampanji. Oko njega se okupilo mnoštvo sumnjivog kvaliteta. Oni nisu svojim sposobnostima i društvenim ugledom  mogli doprinijeti „karizmi“ Ive Josipovića već su se grijali na političkom i društvenom statusu aktualnog predsjednika. Poput mjeseca, nisu stvarali vlastitu svjetlost, nego su samo nastojali odražavati zračenje „sunca“ s Pantovčaka.

Osim spremnosti da skakuću za moćnim predsjednikom od njih je bilo malo koristi. To je posebno došlo do izražaja u Zagrebu. Josipović se kretao gradom okružen udvoricama kojima je najvažnije bilo da se, što je više moguće, pojavljuju i fotografiraju s predsjednikom tako podižući svoj, inače prilično nezavidan, društveni status. Došlo je do toga, da je navodno stožer Josipovićeve kampanje morao upozoriti jednog od čelnika zagrebačke gradske organizacije SDP-a da se toliko ne „stišće“ uz predsjednika, jer se pojavljuje na gotovo svakoj predsjednikovoj fotografiji. Rečeno mu je da mora shvatiti kako se ipak radi o Josipovićevoj, a ne o njegovoj predizbornoj kampanji.

Ako želi pobjedu u drugom krugu Josipović mora biti hladan i proračunat. Podrška mu treba od onih skupina i osoba koje same po sebi imaju zavidan društveni utjecaj, koje, same po sebi, stvaraju „svjetlost“. Dosadašnjim suputnicima treba reći da malo odmore. Danas to nije popularnu spomenuti, ali treba postupiti poput Milana Bandića kada je sklapao listu za Skupštinu grada Zagreba. Tada je izostavio veliku većinu svojih vjernih pristaša, kojima je jedina vrlina bila bespogovorna poslušnost, zamijenivši ih osobama kojima je glavna prednost bila društveni ugled i koji su same, i mimo Bandića, nose  glasove. Prvi nisu bili baš oduševljeni ali što su mogli… Sunca šire toplinu, a ne mjeseci.