Križari

Crne majice s velikim bijelim križem u kojima su stupali nezadovoljni branitelji obilježile su srijedu, 10. prosinca. Protestna povorka tako obučenih branitelja trebala je biti demonstracija nezadovoljstvom brigom za branitelje. Zanemareni branitelji, po organizatorima protesta, svoju frustraciju na kraju iskazuju suicidom, samoubojstvom. Bilo bi zanimljivo usporediti stopu samoubojstava među braniteljima s onom u ostatku odrasle muške populacije, no taj problem nije ono čime se namjeravam baviti u ovom postu.

Veću pozornost posvetio bih upravo famoznim crnim majicama s velikim bijelim križevima. Takvu odjeću nezadovoljni ratni veterani vjerojatno su izabrali jer veliki križ podsjeća na križeve na grobovima pokojnika (u ovom slučaju nesretnih branitelja) i ističe njihovu vezanost za kršćansku vjeru, točnije katolicizam. Branitelji se nastoje predstaviti kao nasljednici drevnih čuvara vjere i njenih vrijednosti fizičkom silom, kao nasljednici križara.

Križari i križarski ratovi danas su na zlu glasu. Mediji križare često predstavljaju kao prethodnike zapadnog imperijalizma u svim njegovim oblicima. Križarski pokret nastao je u južnoj Francuskoj, u razdoblju poslije propasti Franačke države (XI. st.). Tada je tim područjem zavladala potpuna anarhija tijekom koje su svi ratovali protiv svakoga. Crkva, kako bi barem malo smirila stanje, uvela je običaj „Božjeg mira“. „Božji mir“ je bilo razdoblje, obično vezano uz važnije vjerske svetkovine kada je bilo zabranjeno ratovati pod prijetnjom izopćenja iz Crkve. Strah od vjerskih kazni nije zaustavio podivljale feudalce. Kako bi se nametnuo „Božji mir“ Crkva od plemića, građana i seljaka organizira vlastitu vojsku koja neposlušne tjera na poštivanje primirja. Pripadnici tih jedinica su na svojim tijelima nosili znak križa – bili su prvi križari.

Ne temelju tih skupina, stvorenih za održavanje rada u lokalnoj sredini, nastao je krajem XI. st. masovni pokret, potaknut od pape Urbana II. koji je za cilj imao „oslobođenje“ kršćanskih svetih mjesta na Bliskom istoku. Križari su predstavljeni danas kao brutalni osvajači što je samo dijelom točno. Treba uzeti u obzir da su brojna područja na teritorijima današnje Palestine, Libanona i Sirije, koja ovi zauzimaju,  u to doba imala ne muslimansku, nego kršćansku većinu stanovnika (kao primjerice veliki grad Edesa) i da su, barem u prvi tren, dočekani kao osloboditelji.

Križarski ratovi u ono doba kada su se dogodili nisu bili osobita frustracija za islamski svijet. Svijet Islama daleko više je pogodilo osvajanje poganskih Mongola koji su zauzeli drevni centar kalifataBagdad. „Frustracija“ muslimana križarima velikim je djelom suvremena, naknadna konstrukcija. U ono doba to je bila samo prilično nevažna epizoda, važnija za kršćansku Europu nego za svijet Islama.

U svakom slučaju pozivanje na križare danas nije osobito probitačno. Danas takve osobe ostavljaju dojam nazadnih, zatucanih tipova, ljubitelja nasilja i širenja mržnje. T – shirt kao zamjena za oklope izgleda smiješno. U krajnjoj liniji križari kod Hrvata nikada nisu prolazili. To je, prema srednjovjekovnoj legendi, kralja Zvonimira koštalo života. Kada je Hrvate htio pozvati u križarski rat bio je ubijen. Križari kod Hrvata nemaju prolaz.

Ovaj unos je objavljen u Politika i ideologija, Povijest i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.