Sve je manje povjerenje glasača u stranke i njihove programe. Politički analitičari predviđaju zato okretanje biračkog tijela od potrošnih političkih partija prema glasanju za uspješne ili, barem naizgled, perspektivne pojedince. Predavanje društvene moći od strane zajednice u ruke pojedinaca ipak nije nikakva novost.

Od kada postoje složene ljudske skupine postoje i tendencije da se njima upravlja preko nominalno jedne osobe, moćnog pojedinca. Diktatori ne vladaju (samo) silom. Uspješan tiranin ne oslanja se samo na teror i prijetnje nasiljem već promicanjem, putem kulture, svoga lika i djela traži potporu zajednice kojom vlada.

Najpoznatiji primjer takvog načina vladanja bio je slučaj rimskih careva. Moć cezara se temeljila na trideset legija oklopljenih vojnika? Teško. Utjecaj tih drevnih antičkih vladara zasnivao se na vjeri njihovih podanika kako „božanski augusti“ donose ili mogu donijeti opću dobrobit i blagostanje. U svrhu stvaranja stabilnog društvenog poretka širom Rimskog carstva podižu se veliki hramovi posvećeni carevima u dalekom Rimu. U njima su najugledniji članovi zajednice, kao svećenici carskog kulta, prinosili žrtve kipovima vladara-bogova, predstavljenima u nadljudskoj veličini.

Augusteum u Naroni

Primjere te političke propagande imamo i na području današnje Hrvatske. Spektakularni nalazi iz hrama posvećenom carskom kultu (Augusteum) u Naroni (Vid kod Metkovića)govore o snazi obožavanja cezara i ogromnim financijskim sredstvima uloženima u ovaj vid političke propagande. Stanovnici tog drevnog rimskog grada obožavali su čak sedamnaest kipova pripadnika prvenstveno Julijevsko – Klaudijevske dinastije izrađenih u natprirodnoj veličini. Današnji PR stručnjaci se pred ovim mogu sakriti.

Da li se pak politički trebamo vratiti modelu rimskih careva? Nisam baš siguran.